Sarajevo 14.2 °C Petak 27.04.


16.12.2017. / 13:17h Politika - Direktor IFIMES-a Zijad Bećirović

Presudom je udaren "glogov kolac" u srce tajnog sporazuma o podjeli BiH nastalom u Karađorđevu

Presudom je udaren
U Hrvatskoj trenutno svi sve napadaju, niko nije nevin, ali IFIMES je u svojoj analizi „Hrvatska – BiH – Srbija: Trougao nepriznavanja presuda ICTY i ‘humanizacija’ zločina i zločinaca“, koja se može pročitati na linku http://www.ifimes.org/ba/9486 ukazao na promašaje odbrane koje niko nije spominjao u prvim reakcijama, a posebno je podbacila odbrane Brune Stojića i odvjetnica Senka Nožica, koja je više branila Hrvatsku i tzv. HR Herceg-Bosnu i spominjala treći entitet nego je to bilo ko očekivao…..

Nemojte zaboraviti da presuda protiv Jadranka Prlića i drugih uključuje i Hrvate koji su bili žrtve jedne takve politike, jer se stanovništvo sa dijelova teritorije koji su bili izvan teritorija tzv. HR H-B moralo iseliti ili na područje tzv. HR H-B ili ići u treće zemlje po nalogu Hrvatske i tzv. HR H-B. U to vrijeme je trebalo pokazati da je suživot u BiH nemoguć, čak i iseljavanjem Hrvata sa svojih ognjišta…..Hrvatska će morati promijeniti svoju politiku prema BiH. Poneseni oslobađajućom presudom Anti Gotovini mislili su da će i ovog puta ICTY biti blagonaklon prema Hrvatskoj. Hrvatska je pokušala raznim diplomatskim i drugim (ne)dozvoljenim aktivnostima izdejstvovati oslobađanje od Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP)…..U pet presuda na ICTY je utvrđen međunarodni oružani konflikt i agresija Hrvatske na BiH, a u najmanje tri presude je utvrđena agresija na BiH od strane SRJ odnosno Srbije…..Naglasio sam da u Hrvatskoj svi sve napadaju, uključujući i bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića i gospođu Vesnu Pusić, dvoje časnih ljudi…..Jedini i isključivi krivac jeste Franjo Tuđman, HDZ i njegovi poslušnici koji su napravili UZP u cilju podjele BiH i onda počinili strašan zločin u BiH i šire. Zašto se ne postavi pitanje zašto i kako su takvi monstruozni zločinački planovi nastali u Uredu tadašnjeg hrvatskog predsjednika Tuđmana, a transkripti su samo djelomično svjedočenje o tome. Sada su problem transkripti, a ne monstruozni Tuđmanovi planovi i bliskih suradnika. Pokušali su braniti neobranjivo i sad im je kriv Mesić ili Pusićka. To je moralno i političko dno…..Presuda Prliću i drugima je veoma važna u zaustavljanju velikodržavnog projekta Hrvatske. Što se tiče Slovenije ona sa Hrvatskom ima neriješene granične sporove. Hrvatska ne prihvata odluku međunarodne arbitraže o granici sa Slovenijom, kao što danas ne prihvata presudu ICTY. Hrvatska podsjeća na ponašanje jedne zemlje u Evropi iz vremena sa kraja tridesetih godina prošlog stoljeća….. Jedini istinski pravi lider Zapadnog Balkana je Zoran Zaev, premijer Makedonije, a moguće je da mu se u budućnosti pridruži Denis Zvizdić iz BiH i Albin Kurti sa Kosova. Vučić ili Plenković su prokockali svoje šanse i postali su značajan teret za međunarodnu zajednicu…….SAD je najjača sila i niko je ne može izbaciti iz mirovnog procesa u vezi sa Palestinom i Izraelom. Priznanje Jerusalema od strane SAD je jednostrani akt najjače svjetske sile i to tako treba promatrati…..Odluka Trumpa je samo dio te priče i treba sačekati da se sve “karte bace na sto.” Nažalost, krize su stalne i trenutno ne vidim ko bi mogao da se nametne, da ponudi i da realizira, neko mirovno rješenje…..

Kako komentirate reakcije hrvatskog državnog vrha neposredno nakon izricanja pravomoćne presude Prliću i drugima, a kako njihove reakcije nekoliko dana nakon toga? Može li se tako ponašati država – članica EU?

BEĆIROVIĆ: To su bile predvidive reakcije. Hrvatska histeričnost se nakon reakcija EU i SAD djelimično ublažila, ali suština je ostala ista. U Hrvatskoj trenutno svi sve napadaju, niko nije nevin, ali IFIMES je u svojoj analizi „Hrvatska – BiH – Srbija: Trougao nepriznavanja presuda ICTY i ‘humanizacija’ zločina i zločinaca“, koja se može pročitati na linku http://www.ifimes.org/ba/9486 ukazao na promašaje odbrane koje niko nije spominjao u prvim reakcijama, a posebno je podbacila odbrane Brune Stojića i odvjetnica Senka Nožica, koja je više branila Hrvatsku i tzv. HR Herceg-Bosnu  i spominjala treći entitet nego je to bilo ko očekivao. Ova presuda će biti vječiti dokaz pogrešne politike koju je Hrvatska  vodila i na žalost joj uvijek vodi prema Bosni i Hercegovini. Hrvatska u ovom trenutku predstavlja ružno lice Evrope i stanje duha i previranja unutar Evrope.

Održana je i komemoracija u “Lisinskom” ratnom zločincu Slobodanu Praljku, na kojoj nisu bili Predsjednica i Premijer, ali jesu neki ministri iz Vlade. Niko na tom skupu nije spomenuo žrtve. Komentar?

BEĆIROVIĆ: Nemojte zaboraviti da presuda protiv Jadranka Prlića i drugih uključuje i Hrvate koji su bili žrtve jedne takve politike, jer se stanovništvo sa dijelova teritorije koji su bili izvan teritorija tzv. HR H-B moralo iseliti ili na područje tzv. HR H-B ili ići u treće zemlje po nalogu Hrvatske i tzv. HR H-B. U to vrijeme je trebalo pokazati da je suživot u BiH nemoguć, čak i iseljavanjem Hrvata sa svojih ognjišta. To je bila identična politika sa nešto drugačijim stilom i finesama od one koju su vodili Slobodan Milošević i Radovan Karadžić. Odnos prema žrtvama pokazuje civilizacijski odnos hrvatskih vlasti prema žrtvama, koji je izostao. Previše je prazne retorike o evropskim vrijednostima i kršćanstvu, a krši se i zločinizira čak i ono što je sveto. Peta Božja zapovijest kaže „Ne ubij“, a ovdje se podržava, nagrađuje i blagosilja ubijanje. Zabrinjavajuće je, da su ministar obrane RH general Damir Krstičević i drugi, prije svega, visoki časnici HV u „Lisinskom“ bili u odorama Hrvatske vojske, te iste vojske koja je sada članica NATO-a, dok ministar Krstičević sudjeluje u radu NATO-a na najvišim razinama. Time ne samo HV nego i NATO šalju lošu poruku u svijet.

UZP definitivno “žulja” aktuelni režim u Zagrebu jer osim pravnih, nedvosmisleno će imati i političke pa i povijesne posljedice. Zašto se, po Vašem mišljenju, taj režim još uvijek ne želi distancirati od nekih dijelova Tuđmanove pogubne politike, a cijenu plaća cjelokupno hrvatsko društvo, odnosno građani, pa i BiH?

BEĆIROVIĆ: Hrvatska će morati promijeniti svoju politiku prema BiH. Poneseni oslobađajućom presudom Anti Gotovini mislili su da će i ovog puta ICTY biti blagonaklon prema Hrvatskoj. Hrvatska je pokušala raznim diplomatskim i drugim (ne)dozvoljenim aktivnostima izdejstvovati oslobađanje od Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP). Jedna od aktivnosti je izvođenje presije i mobinga preko EU u vezi sa federalizacijom Federacije BiH, što je druga riječ za reinstaliranje tzv. HR H-B, ali i sa pričom oko 10.000 navodnih islamskih ekstremista u BiH. Bilo je tu i drugih pokušaja na raznim razinama, ali bezuspješno. Iako Dragan Čović i Milorad Dodik ovih dana sastanče pokušavajući revitalizirati plan iz Karađorđeva Tuđman –Milošević, odnosno ono što danas pokušavaju Čović i Dodik, kao ranije Boban i Karadžić čije je polazište da se sve može dogovoriti bez Trećih – Bošnjaka. Presudom je udaren “glogov kolac” u srce tajnog sporazuma o podjeli BiH nastalom u Karađorđevu. To su pogubne politike za vlastite etničke zajednice, koje poslije (p)ostaju i dalje fašizirane i suočavaju se sa posljedicama tih pogrešnih politika.

Hrvatska prigovara što u nekim haškim presudama nije spomenuta Srbija, kao subjekt u UZP-u. Kako Vi komentirate te prigovore i da li je činjenici da je Srbija sa Tribunalom prošla bolje nego Hrvatska kumovala i Carla del Ponte?

BEĆIROVIĆ: Tom pričom Hrvatska pokušava prvo sebe amnestirati, a zatim i Srbiju. Činjenice su sasvim drugačije. U pet presuda na ICTY je utvrđen međunarodni oružani konflikt i agresija Hrvatske na BiH, a u najmanje tri presude je utvrđena agresija na BiH od strane SRJ odnosno Srbije. UZP o stvaranju Velike Srbije u kojoj su učestvovali i Karadžić i Mladić zajedno sa Miloševićem je 2008.godine potvrđen pravosnažno u presudi ICTY u slučaju Milana Martića. Rezultati rada ICTY treba promatrati u cjelini, te da  ipak treba sačekati kraj rada Rezidualnog mehanizma (MICT), kao pravnog nasljednika ICTY, da bi se dobila ukupna slika rada svakog Tužitelja, ali i sudija na ICTY i MICT-u.

A kako komentirate prijetnje Stjepanu Mesiću i Vesni Pusić, na primjer?

BEĆIROVIĆ: Naglasio sam da u Hrvatskoj svi sve napadaju, uključujući i bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića i gospođu Vesnu Pusić, dvoje časnih ljudi.Tri pravosnažne presude protiv Aleksovskog, Blaškića i Kordića su izrečene, da se uopće nije znalo za predsjedničke transkripte. Pa, kako onda Mesić može biti odgovoran za ono što je radio Franjo Tuđman. Tuđman je sve navedene zločince izručio ICTY-u, potpisao zakon o suradnji sa ICTY, a ono što je najvažnije preko državne strukture, od obavještajnih službi, diplomacije i do pojedinih advokata  nije uspio spriječiti ove tri navedene pravosnažne presude o agresiji. Jedini i isključivi krivac jeste Franjo Tuđman, HDZ i njegovi poslušnici koji su napravili UZP u cilju podjele BiH i onda počinili strašan zločin u BiH i šire. Zašto se ne postavi pitanje zašto i kako su takvi monstruozni zločinački planovi nastali u Uredu tadašnjeg hrvatskog predsjednika Tuđmana, a transkripti su samo djelomično svjedočenje o tome. Sada su problem transkripti, a ne monstruozni Tuđmanovi planovi i bliskih suradnika. Pokušali su braniti neobranjivo i sad im je kriv Mesić ili Pusićka. To je moralno i političko dno.

Poznato je da u nekim segmentima ne štimaju odnosi između Hrvatske i njenih susjeda – Slovenije, Srbije i BiH. Da li će i kada, eventualno, ti međususjedski problemi biti riješeni?

BEĆIROVIĆ: Biće riješeni onda kada zvanični Zagreb i Beograd zauvijek odustanu od podjele BiH. Ulogu u zaustavljanju velikodržavnih projekata može odigrati međunarodna zajednica, ali sa ovakvim političarima u Srbiji i Hrvatskoj taj proces će još dugo potrajati i proizvodit će nestabilnost u cijeloj regiji. Presuda Prliću i drugima je veoma važna u zaustavljanju velikodržavnog projekta Hrvatske. Što se tiče Slovenije ona sa Hrvatskom ima neriješene granične sporove. Hrvatska ne prihvata odluku međunarodne arbitraže o granici sa Slovenijom, kao što danas ne prihvata presudu ICTY. Hrvatska podsjeća na ponašanje jedne zemlje u Evropi iz vremena sa kraja tridesetih godina prošlog stoljeća. Ne priznaje međunarodne odluke, odnosno priznaju samo ono što njoj odgovara, kao što je presuda Gotovini i slično. Sa Srbijom Hrvatska ima kontinuirani sukob, jer se radi o istovrsnim nacionalističkim politikama u obje države, s tim da postoji obostrani konsenzus kada je u pitanja BiH, a to je njena podjela.

Neki vide Vučića kao lidera zemalja zapadnog Balkana, a neki hrvatski najviši dužnosnici imenuju sami sebe kao predvodnike puta BiH u EU, pa i u NATO. To me podsjeća na vrijeme iz ranih 90-tih kada je Milošević smatran “faktorom mira na Balkanu”. Kako Vi vidite te teze?

BEĆIROVIĆ: Jedini istinski pravi lider Zapadnog Balkana je Zoran Zaev, premijer Makedonije, a moguće je da mu se u budućnosti pridruži Denis Zvizdić iz BiH i Albin Kurti sa Kosova. Vučić ili Plenković su prokockali svoje šanse i postali su značajan teret za međunarodnu zajednicu, iako mislim da Vučić još može ponešto uraditi za Srbiju ako se bude odvojio od radikalnog dijela SPC-a i ratnih struktura, što se sada čini nemogućom misijom. Vučić bi mogao uraditi vrlo značajne stvari za Srbiju nešto što je uspio uraditi Milo Đukanović sa Crnom Gorom, ali za to treba mnogo više  političke vizije i hrabrosti. Zoran Zaev je uspio ujediniti sve etničke grupacije i različitosti u Makedoniji i relaksirao je odnose unutar Makedonije, regiji i EU, pa čak i sa Srbijom koja je pokušala izazvati konflikt nakon pada režima njihovog igrača Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE).

Kako komentirate odluku američkog predsjednika Donalda Trumpa da prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela? Da li se tom odlukom Amerika sama diskvalificirala iz pozicije posrednika u mirovnom procesu između Izraela i Palestinaca?

BEĆIROVIĆ: SAD je najjača sila i niko je ne može izbaciti iz mirovnog procesa u vezi sa Palestinom i Izraelom. Priznanje Jerusalema od strane SAD je jednostrani akt najjače svjetske sile i to tako treba promatrati. Vrijeme će pokazati  zašto je Trump donio ovu odluku i koje će biti njene posljedice za cijeli međunarodni poredak, te zašto je Trump donio odluku ne prihvaćajući stavove najjačih EU država, uključujući i Rusiju.

S druge strane, kako komentirate odgovor čelnika zemalja članica Organizacije islamske saradnje na nedavnom samitu u Istanbulu?

BEĆIROVIĆ: Ta organizacija je u suštini nemoćna za najvažnija svjetska pitanja, jer da je moćna vjerojatno Trump ne bi ni donosio ovakvu odluku. U tom svjetlu treba sagledavati svaku reakciju OIC. To su poruke koje čak ne obavezuje ni države članice OIC-a, jer upravo i zbog podijeljenosti islamskog svijeta se dešavaju ovakvi procesi koji nezaustavljivo idu, kako se čini, protiv islamskog svijeta. Ipak, vrijeme će pokazati šta se sve skriva iza Trumpove odnosno odluke SAD-a o priznavanju Jerusalima kao glavnog grada Izraela.

Na kraju, hoće li onda biti nekog belaja na Bliskom istoku nakon ove Trumpove odluke, s jedne strane, te odgovora preko 50 zemalja – članica Organizacije islamske konferencije?

BEĆIROVIĆ: Uvijek ima sporadičnih kriza i biće ih i ubuduće. Belaji kako Vi kažete su već zadesili Bliski i Daleki istok. Veliki ratovi se vode i na žalost ne vidi se kraj. Odluka Trumpa je samo dio te priče i treba sačekati da se sve “karte bace na sto.” Nažalost, krize su stalne i trenutno ne vidim ko bi mogao da se nametne, da ponudi i da realizira, neko mirovno rješenje.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

BEĆIROVIĆ: Hvala i Vama. Želim vam puno uspjeha u vašem radu i plemenitoj misiji.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (947)

(Vijesti.ba)