Sarajevo 9 °C Petak 19.10.


06.12.2017. / 21:59h Komentari - Nihad Hebibović za Vijesti.ba

Napadi na Mesića govore da Hrvatska priznaje odgovornost za agresiju na BiH

Napadi na Mesića govore da Hrvatska priznaje odgovornost za agresiju na BiH
Nakon optužbi za veleizdaju i prozivki da je kriv za samoubistvo ratnog zločinca Slobodana Praljka, Stjepan Mesić nekadašnji predsjednik Hrvatske dobio je jaču policijsku zaštitu.

Prema pisanju medija iz Hrvatske Vladimir Šeks, predsjednik Savjetodavnog vijeća HDZ-a i neformalni savjetnik premijera Andreja Plenkovića, kao glavnog krivca za osuđujuću presudu šestorici Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Hagu optužio bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića.

Šeks je Mesića optužio u brojnim istupima, braneći tezu haškog tužilaštva da su Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko, sa šestoricom bivših dužnosnika "Herceg-Bosne", sprovodili udruženi zločinački poduhvat na Bosnu i Hercegovinu.

Šta je međutim Mesićeva konkretna krivica? Stjepan Mesić je haškom tužilaštvu dostavio inkriminirajuće dokaze, stenograme o podjeli Bosne, krunske dokaze, riječi samog Franje Tuđmana za koje je Tuđman bio uvjeren da će jednog dana biti povijest Banovine Hrvatske. Međutim, pošto je Tuđmanov plan o Banovini Hrvatskoj propao, njegove riječi vratile su mu se kao bumerang. Tako je Tuđman postuhumno proglašen za glavnog krivca i kolovođu Udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao za cilj razbijanje Bosne i Hercegovine.

Da je ostvaren cilj stvaranja Banovine Hrvatske preko leđa Bosne i Hercegovine danas bi hrvatski nacionalisti veselo mahali sa stenogramima, slaveći ih kao dokaz Tuđmanove veličine. Ono što je za njih danas laž, a "laž" su su same riječi Franje Tuđmana, bila bi istina. Međutim pošto je projekat propao, istina iz Tuđmanovih stenograma za njih je laž. Dakle, vrijednost tih dokumenata za ucviljene štovaoce politike Franje Tuđmana proističe iz realiziranosti odnosno neraliziranosti tih riječi u političkoj praksi. Poraz tih riječi danas je tu, i očit, pa bi valjda trebalo kazati da se predsjednik samo šalio.

Ono što je pak zanimljivo kada je riječ o samom Mesićevom činu jesu rekacije na taj čin. Hrvatski državni vrh optužujući Mesića za veleizdaju, doslovno priznaje odgovornost Republike Hrvatske za agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Zalud hrvatski državni vrh uokolo trčkara i objašnjava da se tobože radi o nekakvoj "predrasudi", njihova osuda Mesića, zbog toga što je Mesić ponudio dokaze ponajbolje govori  o tome da vrh države Hrvatske  nesvjesno priznaje odgovornost za agresiju. Međutim, tako to biva kad presuda zagusti a razum popusti. Ukoliko više državni vrh Hrvatske negira agresiju na Bosnu i Hercegovinu, utoliko je više priznaje. Hajka na Mesića najreprezentativniji je primjer toga.

Stjepan Mesić je već sada, u to nema sumnje povijesna ličnost, čovjek koji je dao ogroman doprinos u odbrani Republike Hrvatske od velikosrbijanske agresije, i zaustavljanju Miloševićevog projekta, ali i u odbrani Bosne i Hercegovine, odnosno u spriječavanju podjele Bosne i Hercegovine. Današnji pokretači hajke na Mesića epizodne su političke ličnosti koje povijest za razliku od Mesića neće pamtiti. Njih poslije njihovih mandata zapravo neće pamtiti niko. Mesić je sa druge strane rezervisao svoje mjesto u povijesti, ne samo ovim ali i ovim moralno-političkim činom,

Tu dolazimo i do jedne značajne razlike kada je generalno riječ o suočavanju sa prošlošću i izgradnji mira i pomirenja. Mesićev čin, trebao bi da služi na čast Hrvatskoj, jer je ona kroz njegov čin, pokazala da ima više kapaciteta od Srbije da se suoči sa prošlošću. Srbija za razliku od Hrvatske nije pokazala taj kapacitet. Najdalje je dobacio jedan Zoran Đinđić koji je u toku bestijalnog granatiranja Sarajeva od strane Mladićevih i Karadžićevih hordi uz aminovanje Srbije, ritualno na Palama izjedao vola, a Miloševića je tek u svojim istupima krivio zbog toga što je izgubio ratove a ne što ih je vodio. Stjepan Mesić ne stavlja Franji Tuđmanu u krivicu što je izgubio rat u Bosni i Hercegovini, niti mu stavlja u krivicu što je potpisao kapitulaciju ukidanjem tzv Herceg Bosne, kao što mu ne stavlja u krivicu što nije uspio podijeliti Bosnu i Hercegovinu, nego obrnuto od toga; što je vodio rat protiv BiH i što je pokušavao da podijeli BiH.

Piše: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)