Liječenje šovinizma

Nesrećnici valjda nisu mogli podnijeti činjenicu da u njihovom gradu, pored njih istovremeno postoje i ljudi koji imaju drugačiju seksualnu orijentaciju, ili su barem ti kauboji u datom trenutku ocijenili, da se na tome mjestu takvi nalaze, pa su u neimanju prečeg posla krenuli da izraze svoje nezadovoljstvo s tim.  Ljudi su u ovoj državi nezadovoljni na razne načine a jedno od najglupljih nezadovoljstava je upravo ovo nezadovoljstvo kad je neko nezadovoljan, čak i rezigniran, samim time što neko drugi jednostavno postoji, i ništa više od toga. Stoga njihov motiv ipak pomalo i nije banalan, ili jeste, ako je mržnja banalna, a obično nije.

Nakon toga uslijedile su reakcije, povela se javna polemika oko toga, uglavnom na društvenim mrežama, a svojih pet minuta doživio je i predstavnik studenata sarajevskog Univerziteta, za kojeg šira javnost teško da bi i čula, iako svakog mjeseca sa megafonom u rukama po sarajevskim ulicama predvodi nepreglednu masu nezadovoljnih studenata. Zakukao je predstavnik sarajevskih studenata zbog rastućeg „pederluka“ ( to su njegove riječi) u svome pokušaju da banalizira napad na ni krive ni dužne ljude, pravdajući to činjenicom da se u društvu dešavaju i veće tragedije.  Zaboga šta su se odmah svi uskomešali zbog napada na neke „pedere“. To je rezon sličan onome koji zamjera izražavanje saučešća, primjera radi, žrtvama terorističkog napada u Parizu, dok istovremeno ginu djeca po Bagdadu. Svakoj mržnji treba dati neki viši smisao da bi ona ostala funkcionalna.Nekoć su nacisti istrebljenje Jevreja objašnjavali višim ciljem, danas mali sićušni šovinisti svoju mržnju na jednak način pokušavaju umotati u ćefine svjetske megagiga pravde. Dok nje ne bude, ne treba se ni osvrtati na manje nepravde. Neobičan je zaista, taj put ka pravdi.

Na ovu skandaloznu manifestaciju homofobije od strane jednog predstavnika studenata, reagovao je Forum mladih SDP-a. Istina, iz ovog foruma nisu propustili da cijeli slučaj ispolitiziraju, i uberu koji poenčić, međutim, valjda se tako politika i vodi. Rekli su da je nedopustivo da predstavnik studenata uokolo iznosi takve stavove a predstavnik studenata im je na to odgovorio da te stavove nije plasirao u svojstvu predstavnika studenata, nego u ličnom svojstvu. I to je dakako argument. Glup, ali ipak argument. Možda ne bi trebalo brkati javne i privatne stavove. Možda predstavnik studenata ima svoje privatno pravo da bude šovinist, ali ostaje u tome slučajnu nejasno zašto mu smeta to da neko ima svoje privatno pravo da bude „peder“, kako već naziva ljude drugačije seksualne orijentacije. Vjerovatno misli da je njegovo privatno pravo malo šire od nečijeg drugog privatnog prava, jer eto sebe je shvatio kao normalnog. No da li je normalan? Ako jeste, onda bi trebao uočiti tu kontradikciju, a ako nije, onda bi trebao da se liječi ( na što i sam upućuje kada govori o normalnom i abnormalnom).

Često kažu; nije majka Muju klela što se kockao nego što se vadio. Tako je i predstavnik sarajevskih studenata pokušao da se vadi. U svom saopštenju naglasio je kako nije za nasilje nego za to, da se tim ljudima pomogne, i to medicinski. Predstavnik studenata dakle smatra da se homoseksualizam treba liječiti, te da se ta pojava može i izliječiti. Bilo bi doista lijepo, kada bi ukazao na kojoj se to klinici u svijetu homoseksualizam uspiješno liječi, kakve je naučne studije u znoju lica svoga isčitavao pa došao do toga zaključka. Ostavimo sad po strani to da li se homoseksualizam treba liječiti ( iako sam dužan izreći vlastiti stav o tome i reći kako mislim da ne treba), te umjesto toga razmotrimo na časak da li je to neprirodno i nenormalno kako predstavnik studenata kategorički tvrdi u svome „vadiona“ saopštenju. 
Priroda ima svoje zakonitosti i odstupanja, i zakonitosti i odstupanja su njen sastavni dio, stoga je svaka zakonitost i svako odstupanje sastavni dio prirode i nije ništa izvan nje. Shodno tome i homoseksualizam je kao odstupanje od prirodnog zakona reprodukcije, to jest produženja vrste, isto tako stvar prirode. Ako već zagovarači prirode toliko poštuju tu prirodnost onda bi trebali poštovati i sve što od nje potiče. Prema tome liječenje homoseksualizma je narušavanje prirodnog sistema, društvena intervencija na koju priroda ostaje imuna.

Međutim priroda ponekad čovječanstvu podari genijalce. Da li je priroda u liku i djelu predstavnika studenata podarila čovječanstvu nekog jačeg čak i od sebe, nekoga ko može urušiti čitav njen sistem ostaje da se vidi. Samo treba se zapitati, da li se isplati investirati u jedan tako revolucionaran projekat kao što je liječenje homoseksualizma, ovdje i danas, u Bosni i Hercegovini kako to, toplo savjetuje predstavnik studenata. Elem što nemamo nikakva pouzdana nadanja da li će to uspijeti (odmah da kažem kako neće, i dobro je da je tako) nego nemamo čak ni kapacitete za to. O jadu se zabavio premijer Kantona Sarajevo dok je uspio ili barem mislimo da je uspio reorganizirati zdravstveni sistem u ovom kantonu. Racionalizacija je kažu ključ do uspjeha. Nije Konaković ni odahnuo a mlađahni predstavnik studenata predlaže jedan takav megalomanski poduhvat, poprilično neracionalan. Možda predstavnik studenata ima neki projekat u tome smislu, kojeg ljubomorno čuva, kao što pjesnik čuva svoje stihove, ali bi bilo lijepo da ga predoči. Javnost će mu oprostiti ako ga fond za zdravstvo odbije kao prezahtjevan u ovom trenutku. 

Pošto, razumije se, predstavnik studenata, nema nikakav projekat za liječenje homoseksualizma, osim kao ideju o jednom višem cilju, onda bi barem trebao znati to da se za razliku od homoseksualizma, šovinizam može liječiti. Treba samo popričati sa nekim kolegom, pedagogom, psihologom, ili sociologom i eto ga, ko rukom odnešeno.

Piše: Nihad Hebibović

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove portala.

(Vijesti.ba)