Fikret Draganović - Tri decenije humanosti i nesebičnog rada da niko ne bude gladan u Bihaću

Njegova biografija, bogata teškim iskustvima i velikim doprinosima, priča je o upornosti, poštenju i istinskoj solidarnosti.

Svojim aktivizmom i djelovanjem pokazao je kako istrajnost, obaveza prema zajednici i spremnost da se bude na pravom mjestu, oblikuju dugotrajnu društvenu ulogu.

-Uvijek sam bio među ljudima, nikad nisam razmišljao o poziciji nego o tome šta treba uraditi - započinje Draganović svoju priču za Fenu.

Pred sam rat, period u kojem je Bihać postajao sve napetije okruženje, Draganović je bio uključen u rad mjesne zajednice i pripreme koje su, kako kaže, bile nužne za nadolazeću neizvjesnost.

- Vidjelo se da dolaze vremena u kojima će svako morati znati koji mu je zadatak. Radili smo da povežemo ljude i da organizacija bude jasna. Nije bilo govora o politici; radilo se o redu i odgovornosti - kaže Draganović

U tom periodu ostvario je blisku saradnju s tadašnjim ratnim predsjednikom Okruga Bihać, dr. Irfanom Ljubijankićem. Naglašava da je Ljubijankićev rad bio primjer posvećenosti i smirenosti u najtežim trenucima.

- Irfan je bio čovjek koji je ulijevao sigurnost. Imao je potrebu da razumije probleme ljudi na terenu i da reaguje odmah. Radio je dan i noć, bez ikakvih privilegija. Mi iz mjesnih zajednica smo imali direktnu komunikaciju s njim. Sve što je trebalo rješavati, rješavalo se odmah. Tu saradnju pamtim kao jedan od stubova odbrane i opstanka Bihaća - ističe Draganović.

U tom periodu posebno ističe 1991. godinu kao ključnu za svoj daljnji put. Tada je učestvovao u obnovi BZK Preporod u Bihaću, a ubrzo nakon toga i u ponovnoj uspostavi Merhameta Bihać.

- To su prve aktivnosti koje su me ozbiljno usmjerile u humanitarni rad. Kada jednom uđete među ljude kojima je pomoć potrebna, to više ne napuštate - ističe Draganović.

Upravo kroz Merhamet, koji je tada obnovljen, nastavio je pomagati i tokom rata i svih poslijeratnih godina.

Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, njegov rad dobija potpuno novi intenzitet. Tada više nije bilo izbora, kaže, nego samo obaveze.

- U tim vremenima nisi mogao reći "ne mogu" ili "neću". Svako je imao svoj dio posla. Moj je bio organizacijski – da se zajednica drži na okupu i da ljudi znaju gdje mogu doći i kome se mogu obratiti. - prisjeća se Draganović

Nakon završetka rata, Draganović nastavlja rad na terenu, kroz strukture mjesne zajednice i kroz funkciju vijećnika u dva mandata, fokusiran na svakodnevne probleme građana.

- Ljudi su bili iscrpljeni, grad ekonomski slomljen, ali neko je morao raditi na obnovi vodovoda, puteva, papirologije, komunalnih pitanja. To je bio posao koji se morao završavati dan po dan - kaže Draganović

Njegov povratak u Merhamet, sada u ulozi predsjednika, doživljava kao prirodan nastavak puta koji je počeo još 1991. godine. Humanitarni sektor ga, kaže, svakodnevno podsjeća na razmjere potrebe i na skromnost koju taj rad zahtijeva.

- U humanitarnom radu naučiš da se ljudi ne mjere po tome koliko imaju, nego po tome kroz šta prolaze. Naš je posao da budemo ti koji im pokucaju na vrata - pojašnjava Draganović

Vrhunac njegovog dugogodišnjeg humanitarnog rada i društvenog angažmana bilo je nedavni otvor poljoprivredno-prehrambenog centra Merhameta u Bihaću, vrijedan dva miliona KM.

- Ovaj kompleks biće u potpunosti stavljen u službu socijalno ugroženih kategorija. Ovdje ćemo pripremati obroke, pakovati hranu i dostavljati je na kućne adrese. Uskoro počinje raditi i pekara, a naš voćnjak sa 250 sadnica doprinijet će kvalitetnijem meniju Narodne kuhinje - rekao je Draganović

Naglašava da se pritisak na Merhamet posljednjih godina pojačao zbog teške socijalne situacije.

- Potreba je sve veća, a mogućnosti ograničene. Ali niko ne smije ostati gladan. To je minimum dostojanstva koji zajednica mora osigurati. - poručuje Draganović.

(Vijesti.ba / Fena)