23.12.2017. / 13:02h Komentari - Nihad Hebibović za Vijesti.ba

Zašto je Ivancov bio jedini strani ambasador na Čovićevom prijemu ?!

Zašto je Ivancov bio jedini strani ambasador na Čovićevom prijemu ?!
Odsustvo stranih ambasadora na Božićom prijemu koji je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović organizirao o trošku države, odnosno prisustvo tome prijemu ruskog ambasadora Petra Ivancova, pokazalo je visok stepen saglasnosti između HDZ-a i Rusije, kako u pogledu strateških političkih interesa HDZ-a BiH tako i interesa Ruske Federacije.

Tijesna saradnja između HDZ-a BiH i Rusije u prvom redu veliki je uspjeh Milorada Dodika. Dodik više nije usamljen u promociji ruskih vrijednosti. Njemu se, vođen političkim beznađem u tome pridružio i lider HDZ-a Dragan Čović.

Oba lidera i Dragan Čović i Milorad Dodik saglasni su sa time da Bosni i Hercegovini međunarodna zajednica više uopće ne treba. Istina je ipak da Čoviću i Dodiku ne treba, odosno da im smeta, najveći dio međunarode zajednice, dok im sa druge strane, što pokazuju obojica, treba njen manjinski dio predstavljen u Rusiji.  

Pomenuti dvojac ima i više nego dovoljno razloga da se protivi prisustvu većinskog djela međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, jer taj dio za razliku od Rusije, nedvosmisleno podržava teritorijalni suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine, dok se za Rusiju, unatoč njenoj deklarativnoj opredjeljenosti, za isto uopće ne može tvrditi. 

Trebalo bi naime biti naivan pa vjerovati da proruski mediji stancionirani na području bivše Jugoslavije u svojim analizama o skorijoj samostalnosti entiteta sa srpskom etničkom većinom iznose samo svoja viđenja a ne širu geopolitičku orijentaciju Rusije koja sasvim legitimno, uzimajući u obzir svoj moć, istu nastoji proširiti i pomaknuti je što dalje od svojih granica.

Obzirom na činjenicu da HDZ-ov antievropski prijedlog izmjena Izbornog zakona ne podržava niko od zapadnih međunarodnih faktora, jer se takvi prijedlozi baziraju na očitoj diskriminaciji građana i nepoštivanju presuda Evropskog suda za ljudska prava, a da ga istovremeno podržava Milorad Dodik, u tome smislu nije nimalo iznenađujuća činjenica da  HDZ-ov neosovjetski model izbornog zakona po kojem je narod a ne građanin nosilac političkog suvereniteta, od međunarodnih faktora podržava jedino Rusija.

To je uostalom u duhu jučerašnjih Čovićevih konstatacija o izlišnosti prisustva međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini potvrđeno i nizom sastanka između ruskog ambasadora i HDZ-ove zvaničnice Borjane Krišto sa kojih je u više navrata poslana poruka da su izmjene izbornog zakona trenutno najbitnije pitanje koje se mora riješiti. Jasno je, Ivancov smatra da je HDZ-ov prijedlog najadekvatnije rješenje, pa tome prijedlogu daje bezrezervnu podršku, i tu se, razumije se, ne radi o nikakvoj tajni. Svaki prijedlog koji ne počiva na principima evropske pravne stečevine, za Rusiju je prihvatljiv, a HDZ upravo nudi takav. 

Sa druge strane u HDZ-u su očito shvatili da podršku Rusije mogu koristiti kao "prijetnju" prema većinskom ( zapadnom) dijelu međunarodne zajednice.

Obzirom na to da HDZ nema podršku zapada, takav mehanizam političke ucjene valja shvatiti ne toliko kao loš izbor nego kao jedini mogući i jedini koji može kod Evropske unije iznuditi određene ustupke. Iako je takvo opredjeljenje riskantno i mač sa dvije oštrice, njemu se mora odati priznanje, jer je u strateškom smislu funkcionalno. Da li će HDZ zbog toga opredjeljenja snositi političke posljedice to je teško procijeniti, pa ipak HDZ-ovo sa Dodikom koordinirano opstruiranje aktivacije MAP-a i skorijeg članstva u NATO savezu, stavlja pred izazov euroatlanske partnere da se prema proruskoj koaliciji ( Dodik - Čović) jasnije odrede.

Sa druge strane sve evropske institucije, Savezna Republika Njemačaka kao i Sjedinjene Američke Države, u skladu sa onim kako oni vide Bosnu i Hercegovinu, a van svake sumnje vide je kao građansku državu, uporno insistiraju na provođenju presude Evropskog suda za ljudska prava koja uopće ne može biti implementirana ako se ne uvaži zapadno-demokratsko načelo da svaki građanin neovisno od njegove etničke pripadnosti ima pravo da bira i da bude izabran. Tome se kao što je poznato u Bosni i Hercegovini opstruiranjem presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić i Finci nedvosmisleno protive Čović i Dodik. Za njih je baš kao i za Rusiju, etničko predstavljanje vrhunac demokratije. Bez etničkog predstavljanja nije moguća ni Republika Srpska niti fantomski "treći entitet" ( neralizirani UZP)

Prema tome kada je riječ o izmjenama izbornog zakona i uopće uređenju Bosne i Hercegovine kao države, ovdje se jasno raspoznaju dva politička koncepta koji nisu dnevno-političke nego principijelne naravi.

Sa jedne strane Čović i Dodik podržani Rusijom zastupaju prevaziđeni koncept narodne demokratije, princip etničkog predstavljanja, totalitaran i antievropski po svome sadržaju i suštini, dok sa druge strane građanske opcije podržane EU, Njemačkom i SAD-om zastupaju zapadno-demokratski model. 

(Vijesti.ba)