20.12.2017. / 23:28h Intervjui - Svetislav Basara za TV1

Smisao Dodikovog političkog djelovanja je stvaranje konfuzije i konflikata

Smisao Dodikovog političkog djelovanja je stvaranje konfuzije i konflikata
Srbijanski književnik, kolumnista lista "Danas" Svetislav Basara u Dnevniku TV1 ocijenio je da današnja Srbija nema snage niti za nastavak velikodržavničke politike niti za suočavanje sa posljedicama takve politike iz prošlosti. Nakon ovih ratova, jedva ima snage da fizički preživi, a nema snage ni za suočavanje sa posljedicama, naveo je on.

TV1: Često se u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije pominje pomirenje, politička i ekonomska saradnja. Kakva jem s druge strane, komunikacija između intelektualaca?  

BASARA: Ne mogu govoriti uime svih intelektualaca u svim zemljama. Uime onih sa kojima sam održavao tijesne i bliske kontakte, nikada se nije prekidala, ni tokom rata. Kakva je među ostalim, ne znam. Vjerovatno negdje dobra, negdje manje dobra.

TV1: Fond za humanitarno pravo iz Srbije u saradnji sa listom "Danas" uradio je istraživanje koje je pokazalo da 71 posto ispitanika u Srbiji ne zna za opsadu Sarajeva. Kako gledate na te podatke?

BASARA: Gledam na način da tih 71 posto lažu. Naprosto, to je jedna globalna vijest i to nije vijest od dva dana, nego vijest koja je trajala tri i po godine. Znači, nemoguće je, jednostavno ne žele da se sjećaju. Ili možda ispitivanje nije sprovedeno, što nije isključeno, pa su odokativno dati ti podaci ili su ispitanici lagali. Nemoguće je drugačije, svi su znali.

TV1: U jednoj od Vaših posljednjih kolumni piše da se "Srbija ponovo obrela u drugoj polovini 19. vijeka". Zbog čega?

BASARA: Ne znam da li je ikada izlazila, osim u socijalističkom periodu. Naprosto, mejnstrim se neprestano vrti oko identitetskih pitanja, oko nekakve ugroženosti, oko nekakve brige za Srbe van Srbije, uz istovremenu totalnu nebrigu za Srbe i ostale građane u Srbiji. To je jedna konfuzija koja je započela krajem 19. vijeka i koja mijenja stajlinge, ali u suštini ostaje ista.

TV1: Za šta Srbija danas ima više snage - za nastavak velikodržavničke politike ili za suočavanje sa posljedicama takve politike iz prošlosti?

BASARA: Nema snage ni za jedno ni za drugo. Nakon ovih ratova, jedva ima snage da fizički preživi, a nema snage ni za suočavanje sa posljedicama. Kao što vidite, 71 posto se pretvara da ne zna ili neko u njihovo ime pretvara da ne zna za granatiranje Sarajeva, koje nije trajalo dva sata. Politička i veći dio kulturne elite ne želi da se suoči sa realnošću, sa stvarima kakve su bile i mislim da je to glavni uzrok. Nema snage ni za šta.

TV1: Zašto je to tako? 

BASARA: To pitanje morate postaviti nekom mnogo pronicljivijem, vidovitijem i pametnijem od mene. To je koloplet i to traje 150 godina, nije to od juče.

TV1: Kako gledate na politiku koju u BiH provodi Milorad Dodik? 

BASARA: Dodik je prilično misteriozna figura. Po mojoj procjeni, to je čovjek kome je smisao političkog djelovanja da stvara konfuziju i konflikte. On vjerovatno u tome vidi svoj politički i bilo kakav drugi interes. Svakako ne doprinosi ni stabilizaciji BiH, čiji je RS dio, ništa dobro ne donosi ni Srbiji, ne donosi dobro nikom osim sebi. 

TV1: Koliko je iskrenosti, a koliko neiskrenosti u politici pomirenja koju promoviše predsjednik Srbije Aleksandar Vučić?

BASARA: To je pitanje bilo bi bolje postaviti njemu. Siguran sam da bi on odgovorio da je stopostotno iskren. Vjerovatno bi rekao da je stopostotno za pomirenje. S druge strane, da ga stavimo na detektor laži, možda bi to pokazalo da govori istinu. No, od želje do realizacije dug je put u mnogo bezazlenijim i jednostavnijim stvarima, nego što je pomirenje, koje svoje konfliktne korijene ne vuče iz posljednjeg rata, to traje 200 godina. 

Mislim da nema volje baš ni u Hrvatskoj, a ponajmanje znam šta se radi ovdje u BiH. Mislim da niko od političkih vrhuški nema interes, jer kada bi se to, recimo, postiglno, šta bi današnji političari mogli da rade... Njihove politike baziraju se na tobožnjoj odbrani od stvarnih ili fiktivnih ili ugroženosti sa svih strana. 

TV1: Kako gledate na kontinuirane optužbe pojedinih srbijanskih medija na račun bh. političkog vođstva? Ide se čak toliko daleko da se čak insinuiraju ratni planovi,  a izjave nekih od ministara, poput, Vulina malo ili nimalo odudaraju od tih insinuacija. 

BASARA: Vulin je na odgovornoj funkciji, ali njega ne treba uzimati za ozbiljno. On je u Vučićevoj Vladi figura koja služi za zastrašivanje jednog dijela populacije i za podizanje tenzija u drugom dijelu populacije. Nekima Vulinova priča odgovara, a neki se Vulinove priče plaše. Mislim da je Vulin ličnost koja ne odlučuje ni o čemu. On je tu, teško je reći solo igrač, jer u Srbiji nikada nije bilo solo igrača, jednostavno jedan od nekoliko ministara koji je zadužen za odašiljanje poruka različitih vrsta. U istoj toj Vladi imate ministre koji odašilju poruke koje bi godile švedskom uhu. Tako da je to jedna konfuzija, ustvari nemanje politike, politika svih politika.

TV1: Posljednje presude Haškog tribunala izazvale su dosta bure u javnosti. Kako ste vidjeli reakcije na same presude? Čini se da je Hrvatska dosta više reagovala na presude hrvatskoj šestorki iz BiH, nego što je to radila vlast Srbije nakon presude Ratku Mladiću.

BASARA: Vlast Srbije i nosilac te vlasti Vučić je vrlo korektno tu presudu prokomentarisao kao vrlo očekivanu. Ne znam da li je rekao kao zasluženu. Čim je on to rekao, automatski je graja prestala, osim ekstremističkih grupica po internetskim sajtovima ili marginalnih pojava. U Hrvatskoj je to bilo drugačije. Presuda hrvatskim generalima pogodila je hrvatski politički državni vrh i onda je normalno da je i građanstvo isto tako reagovalo. 

Vučić raspolaže takvom koncentracijom moći da ukoliko bi htio, može da naredi i preko medija da sprovede da cijela Srbija krene najboljim zamislivim putem. Sad dolazimo do problema - tzv druga Srbija, bez obzira na to koliko svima to bilo u interesu, to bi odbacila. To je jedan od drugog problema Srbije, dakle, to bi odbacila, jer bilo šta Vučić da uradi, ma koliko dobro bilo, jednostavno to nekim centrima sive moći neće odgovarati. Situacija je uvijek konfuzna i ne vidim joj kraja.

TV1: Kako gledate na pokušaj nametanja kolektivne krivice?

BASARA: Najstriktnije posmatrano, to jeste tako, jer milioni ljudi ne mogu snositi odgovornost za ono što počini hiljadu ili dvije hiljade njihovih sunarodnika koji imaju ime i prezime. Ali, obrni-okreni, uvijek padne sjenka nepočinstava na cijeli narod. Ako se vratimo malo dalje u prošlost, Ninberg, koji je bio mnogo efikasniji nego Hag, stavio je tačku, ali Njemačka i Nijemci još uvijek pomalo nose tu hipoteku. 

Što se više personalizuje krivica, sve se manje to odražava na kolektiv. No, problem je što kolektiv u bjegstvu od te nelagode, iako nisu učestvovali, više voli da vidi da to nisu zločinci, pa onda kao uopšte nismo ni odgovorni, nego da ne učestvuje u zlodjelu u kojem uopšte nije ni učestvovao. To su paradoksi ljudske psihologije i kako to objasniti, ja ne znam.

POGLEDAJTE VIDEO

(Vijesti.ba)