17.10.2017. / 20:01h Intervjui - Goran Miraščić za TV1

Porast broja zaposlenih je rezultat i reformskih zakona Vlade FBiH

Porast broja zaposlenih je rezultat i reformskih zakona Vlade FBiH
Član Ekonomskog savjeta Vlade Federacije BiH Goran Miraščić u razgovoru za TV1 podsjetio je da su u proteklom periodu usvojeni važni reformski zakoni, ali da postoji i oni od ključne važnosti koji čekaju na usvajanje. Ako pogledamo samu reformsku agendu, to je set srednjeročnih mjera, poredanih u šest oblasti. Ona je ispunjena na svim nivoima cca 60 posto. Međutim, mi ponekad možda imamo prevelika očekivanja, jer s obzirom na to da govorimo o mjerama srednjeročnog karaktera, njima je potreban srednjeročni period da bi dale neke rezultate, naveo je on.

Član Ekonomskog savjeta Vlade Federacije BiH Goran Miraščić u razgovoru za TV1 podsjetio je da su u proteklom periodu usvojeni važni reformski zakoni, ali da postoji i oni od ključne važnosti koji čekaju na usvajanje. Ako pogledamo samu reformsku agendu, to je set srednjeročnih mjera, poredanih u šest oblasti. Ona je ispunjena na svim nivoima cca 60 posto. Međutim, mi ponekad možda imamo prevelika očekivanja, jer s obzirom na to da govorimo o mjerama srednjeročnog karaktera, njima je potreban srednjeročni period da bi dale neke rezultate, naveo je on.

TV1: Često se špekuliše o broju zaposlenih. No, danas je iz Vlade FBiH stigao zvanični podatak koji kaže da je u posljednje dvije godine 36.000 novozaposlenih. Koliko su ovi podaci pouzdani? 

MIRAŠČIĆ: Ima više vrsta podataka. Oni najvalidniji, koji se koriste u Vladi, te za sve analize, a to mogu potvrditi kao član Ekonomskog savjeta, podaci su Porezne uprave i Zavoda za statistiku. Moramo napraviti razliku između te dvije institucije i načina na koje prikupljaju podatke. 

O broju zaposlenih najrelevantniji je podatak Porezne uprave, s obzirom na to da ova institucija u svakom datom momentu ima pristup bazi u kojoj ima sve MIP obrasce, dakle mjesečne izvještaje o platama. Prema posljednjim podacima sa krajem devetog mjeseca u odnosu na 31.3.2915. godine, taj broj je veći za 35.960 osoba, dakle, nekih novih 36.000 uposlenih. Da li su svi novouposleni ili su po prvi put uvedeni u sistem, to je u suštini nebitno jer je ovakvo pitanje.

Kada govorimo o Zavodu zs statistiku, ova institucija prati trendove, ne radi istraživanja firmi do deset uposlenika. Za analizu i ono što se koristi u svim makroekonomskim istraživanjima, mnogo su relevantniji  podaci Porezne uprave zbog pristupa bazi u kojoj su svi MIP obrasci.

TV1: BDP je u porastu, kao i naplata direktnih poreza. Je li to pokazatelj da nam ide bolje?

MIRAŠČIĆ: Ja volim reći da su negativni trendovi zaustavljeni. Ako pogledamo projekciju rasta realnog BDP-a, on je bio oko tri posto, a sada je možda malo niža projekcija, konkretno  između 2,5 i 2,8. Istina, imamo rast prihoda od direktnih poreza i doprinosa, za prvih devet mjeseci ove godine je 9,46 posto. Porezna uprava prikupila je oko 3,5 milijardi KM, a s obzirom na to da imamo rast od 9,46 posto u odnosu na isti period prošle godine, to je rast u masi sredstava od otprilike 308 miliona KM. 

Laički rečeno, vrlo je indikativno vidjeti da je rast prihoda od direktnih poreza 9,46 posto, a imamo znatno niži rast realnog BDP-a. U suštini, Porezna uprava, odnosno inspekcijske službe počinju se hvatati ukoštac sa neformalnim sektorom ekonomije. 

Međutim, želi biti potpuno jasan - rast od ispod tri posto, jer je sadašnja projekcija 2,5 do 2,8 posto, nije ni izbliza dovoljan za značajnije smanjenje stope nezaposlenosti. Kako i sami znamo, oficijelna stopa nezaposlenosti je otprilike 41 posto. Međutim, u skladu sa metodologijom međunarodne organizacije rada, odnosno ILO metodologijom, to je cca 20,4 posto, što je i dalje prevelika stopa nezaposlenosti. Za bilo kakav značajniji pad stope nezaposlenosti BiH, odnosno FBiH i RS, potreban je rast od cca šest posto.  

TV1: Javnost konstantno insistira na stručnjacima u izvršnoj vlasti. Imamo Ekonomski savjet, dio ste njega. Premijer dolazi iz sektora privrede. Kako vi kao struka gledate na ono što on radi i procese koje je pokrenuo?

MIRAŠČIĆ: Gledajući to sa neke druge tačke gledišta, istina je da su pokrenuti neki procesi. Sami ti procesi definisani su u dokumentu reformske agende, koju su vlade na svim nivoima vlasti prihvatile na početku ovog mandata, a koja je u suštini i napravljena, uz akcione planove koje su vlade usvojile za implementaciju iste za mandatni periodu. 

Ima tu dobrih stvari, ali nažalost, svjedoci smo da imamo vrlo kompleksan politički establišment i postoji mnogo problema oko implementacije određenih zakonskih rješenja. Ono što je jedan nivo vlasti, u ovom slučaju izvršna vlast, ponudio, nailazi na određene poteškoće u zakonodavnoj vlasti. Onda nije dovoljno da određene osobe dolaze, recimo, iz privrede. Dobar je pokazatelj da premijer dolazi iz privrede i mislim da je to dobar otklon za neke stvari, jer da bismo povećali rast, stopu zaposlenosti, pa i stopu aktivnosti, smanjili stopu nezaposlenosti, nama treba rast. Privrednici najbolje znaju šta im je potrebno da bi zapošljavali dodatne zaposlenike. 

goran-tv1-cms

TV1: Često se u javnosti govori o reformama, agendi. Šta su njeni benefiti i u kojoj je mjeri ona provedena, koliko smo reformskih zakona usvojili i koliko su oni bitni?

MIRAŠČIĆ: Zakoni koji su usvojeni jako su bitni. Međutim, ima izuzetno značajnih zakona, da ne kažem od krucijalnog značaja, koji još nisu usvojeni, koji čekaju na usvajanje. Ako pogledamo samu reformsku agendu, to je set srednjeročnih mjera, poredanih u šest oblasti. Ona je ispunjena na svim nivoima cca 60 posto. 

Međutim, mi ponekad možda imamo prevelika očekivanja, jer s obzirom na to da govorimo o mjerama srednjeročnog karaktera, njima je potreban srednjeročni period da bi dale neke rezultate. Ovo što se dešava, pa i ovaj porast broja zaposlenih, u suštini može biti neki indirektni rezultat samog provođenja reformske agende. Međutim, za neke značajnije rezultate, ponavljam,  potreban nam je uvećan rast od minimum šest posto. 

TV1: Koliko cijeli proces provedbi reformi koče neslaganja u Parlamentarnoj većini? Često Vlada usvoji neke prijedloge Zakona, a onda oni budu oboreni u Parlamentu. PIO je primjer toga? 

MIRAŠČIĆ: Jako teško je odgovoriti na to pitanje. Opet kažem da mi ili bilo ko, neka vlada, članovi Ekonomskog savjeta, možemo da predlažemo neka rješenja, a na Vladi je da prihvati, odbija ili parcijalno usvaja. Međutim, imamo dosta problema u okviru tog političkog establišmenta, za provođenje bilo kakvog zakonskog rješenja, posebno reforim, sa naglaskom na strukturne, neophodna je neupitna parlamentarna većina. No, kako stvari sada stoje, to baš nije slučaj, ne samo u FBiH, nego i na nivou BiH. 

TV1: Često se govori i kako je Vlada posvećena unapređenju poslovnog ambijenta. Koji ga to zakoni unapređuju? 

MIRAŠČIĆ: Situacija je vrlo kompleksna. Neophodno je stvaranje atraktivnijeg poslovnog ambijenta. Za privlačenje ne samo stranih investicija, o čemu često govorimo, nego i za aktivaciju i privlačenje domaćih investicija, neophodan je niz zakona usmjerenih na to. Jedan od tih zakona je i Zakon o privrednim društvima, koji bi morao da pretrpi određene izmjene. Na snazi je novi Zakon o porezu na dobit. 

Ono na čemu se trenutno radi u FBiH i koordiniše sa svim nivoima vlasti jeste uspostavljanje one-stop shop tzv jednošalterskog sistema poslovanja, koji bi umnogome, kada bude uspostavljena potpuna operabilnost sistema, trebalo da skrati i pojeftini kompletnu proceduru registracije preduzeća i dobijanje izdavanja svih dozvola. To bi bila velika stvar.

Međutim, imamo mi i drugih problema. Ono na šta se privrednici najviše žale, sa pravom i sa validnim razlogom, jeste vremensko trajanje privrednih sporova. Oni traju od tri do pet godina, a nekada od pet do sedam. U roku od pet do sedam godina firma uglavnom ili propadaju ili odu u stečaj ili bivaju likvidirane. Stoga je to takođe jedan od osnovnih razloga koji ne djeluje pretjerano atraktivno za one koji žele početi novi biznis.

TV1: Kakvo je stanje zaduženosti danas? Posljednjih dana aktuelna su poređenja Federacije i RS, pa se kaže da u Federaciji ipak ima privrede, za razliku od RS? 

MIRAŠČIĆ: Mogu govoriti o stanju zaduženosti. Ako pogledate rast BDP-a, i u RS ima značajan rast realnog BDP-a. Što se tiče FBiH, ona nema problema sa zaduženošću. Na dan 31.6. a uskoro će izaći podaci za 31.9. Federacija je, uključujući krajnje korisnike na koje je prenesen taj vanjski dug, zadužena cca 31 posto BDP-a, što je u potpunosti u okviru mastars kriterijuma. Masters kriterijum od 60 posto zaduženja u odnosu na BDP i nije pravi za države koje imaju ovakav angažman valutnog odbora i ovu vrstu limitirane monetarne politike.

Međutim, što se tiče FBiH, nema nikakvih problema sa servisom i cca vanjski i unutrašnji dug su nešto više od šest milijardi. Od toga je oko milijarde unutrašnji dug, ostalo otpada na vanjski dug. Nema problema sa servisom, jako je umjerena zaduženost od malo više od 31 posto.

TV1: Ima li Federacija fiskalnu disciplinu i finansijsku stabilnost? 

MIRAŠČIĆ: U ovom momentu, da. Servis duga je na vrijeme, izvršavaju se zakonske obaveze na vrijeme, barem ono što je dostupno članovima Ekonomskog savjeta i što mi možemo vidjeti. U suštini, postoji visok nivo finansijske stabilnosti, a posebno želim istaći da postoji i prilično solidan nivo likvidnosti. Bili smo svjedoci da su posljednje tri aukcije trezorskih zapisa u FBiH otkazane.

Moramo biti potpuno jasni - trezorski zapisi se puno razlikuju od obveznica. To su kratkoročne hartije od vrijednosti, dugoročnosti do godinu dana. U suštini, one se, narodnim žargonom rečeno, samo vrte da bi se postizao dovoljan stepen likvidnosti. Samim otkazivanjem tih emisija, znači da je  budžet Federacije prilično likvidan.

tv1-mirascic-cms

TV1: Zašto su i koliko za državu važne akcize, odnosno njihovo povećanje?

MIRAŠČIĆ: Prije svega, mislim da se to pitanje bez razloga ispolitiziralo. Maloprije sam govorio o tome - da bi se značajnije snižavala stopa nezaposlenosti, nama je potreban rast realnog BDP-a od cca šest posto. Vidimo da taj rast teško možemo ostvariti. 

Zašto? U 2016. godini profit preduzeća u FBiH iznosio je nešto više od 2,6 milijardi. Međutim, kada pogledamo strukturu reinvestiranja na osnovu plaćenog poreza na dobit, ne reinvestira se previše značajno. To vidimo i po rastu. 

Dakle, u odsustvu privatnih investicija, država interveniše. To je standardna škola razmišljanja, gdje država mora intervenisati. Najboljni način da država interveniše, u ovom slučaju FBiH, jeste kroz javne radove. Na osnovu svih urađenih analiza, dokazano je da putna infrastruktura, odnosno javni radovi koji se tiču izgradnje putne infrastrukture, imaju najveći multiplikator efekat na rast. 

Šta to znači? To znači da bi ubrzanom gradnjom dionica na Koridoru 5C na postojeći rad išao još efekat multiplikator od 1,4 do 1,8, a možda i do dva posto, što bi nas otprilike približilo potrebnom nivou, kako bismo značajnije smanjivali stopu nezaposlenosti. 

Da se vratim na Vaše pitanje o Zakonu o akcizama. Imaju samo dva načina izgradnje autoputa: prvi je direktno državno zaduženje, a u ovom slučajnu ne postoji ni spremnost za to, a drugi je kroz putarine. Namjerno koristim termin putarine, jer se radi o intervenciji u Zakonu o akcizama, a u suštini, radi se o putarinama. Dakle, putarini koja ima namjenu, to je namjenski prihod JP Autoceste, preduzeća Ceste, odnosno u FBiH 11 direkcija Cesta, koji bi bio direktno korišten za izgradnju dionica na Koridoru 5C.

Ono što želim reći kao član Ekonomskog savjeta jeste da ono rješenje koje je predloženo Vladi i koje se analiziralo u okviru Savjeta, samo je namjenski utrošak svih dodatnih 15 feninga, jer je prijedlog bio 10 + 5, od čega je 10 feninga za autoceste i pet feninga za ceste, da li će sve to biti na nekom podračunu Centralne banke BiH sa namjenom izgradnje autocesta i cesta, gdje će Vlada donositi posebne odluke o tome kojem od ta dva preduzeća ide, odnosno u FBiH je malo kompleksnije jer imamo 11 direkcija, gdje se prihod Cesta dijeli na način da 40 posto ide Federalnoj direkciji Cesta, a 60 posto prihoda kantonalnim, u nadležnosti je Vlade- 

Međutim, samo ta vrsta intervencije, jer imamo dvije alternative. Jedna je direktno državno zaduženje, a druga je kroz putarinu. Sigurno je bolje to rješavati kroz putarinu, jer ona može biti vremenski određena. Nakon što se izgradi, putarina se može smanjiti ili ukinuti, ali ponavljam, samo ukoliko je seterminisana kao namjenski prihod za izgradnju autoputeva i puteva. 

TV1: Čini se da je najveće sporenje račun, odnosno podračun na koji bi sredstva bila uplaćivana. Građani i opozicija boje se da ta sredstva neće biti utrošena u izgradnju autocesta, putne infrastrukture.

MIRAŠČIĆ: Postoji način da svih 15 feninga ide na podračun u Centralnoj banci BiH sa propisanom namjenom - izgradnja autocesta i cesta. U tom slučaju, bilo kakav pokušaj utroška sredstava ne samo da je nemoguć nego predstavlja i krivično djelo.

Ono što se pojavljivao kao neka nepoznanica, može biti okarakterisano kao nedovoljno dobro opisano u zakonu iz 2006. godine. Imamo više članova koji definišu akcize, poput člana 2 koji definiše posebnu putarinu za autoceste na podračun Autocesta i slično. Međutim, imamo i član 5 u kojem piše putarina od 0,15 feninga za sve navedene proizvode, naftu, naftne derivate, bio-tečnosti, bio-gorivo, što se podrazumijeva, novim zakonskim rješenjem će biti korištena za izgradnju autoputeva. 

Međutim, ona nikada nije imala namjenski karakter na način da je bila izdvajana na podračune. Ona je uvijek išla na jedinstveni račun, a onda se u skladu sa Zakonom o pripadnosti prihoda dijelila FBiH, RS. U FBiH znamo situaciju - Zakon o pripadnosti prihoda definisao je da nakon servisa relevantnog duga 36,2 posto ide u federalni budžet; 51,48 ide u kantonalne budžete; 8,42 posto ide jedinicama lokalne samouprave, dakle opštinama i gradovima; dok 3,9 u direkcije Autocesta. To se uvijek dijelilo na ovaj način.

Treba biti potpuno jasan - samo u slučaju da prihod od dodatnih 15 feninga ide za izgradnju autoputeva i puteva, treba tome pristupiti. Ako postoji ikakva mogućnost ili bilo kakvo rješenje gdje bi eventualno dio sredstava išao da se troši nenamjenski, iako je Zakon o pripadnosti prihoda definisao način utroška, odnosno da dodatni novac ide u neku vrstu potrošnje, a ulazak na jedinstveni račun jeste potrošnja, u svakom slučaju, govorim u lično ime, ali vjerujem i ime članova Ekonomskog savjeta, mi ne bismo nikada podržali tu vrstu rješenja. No, na vladama i Vijeću ministara BiH je da pokušaju dogovoriti to rješenje.

TV1: Nedavno je promovisana Plava knjiga -Vizija 2020: Reforme u BiH - put ka evropskoj budućnosti. Kakva nam je ekonomska budućnost? 

MIRAŠČIĆ: Istina, 4. oktobra je održana konferencija, u suštini, promocija Plave knjige, gdje su gotovo svi članovi Ekonomskog savjeta dali svoj doprinos u vidu jednog ili dva članka, pa čak i predstavnici Udruženja poslodavaca, te Vijeća stranih investitora. Raspravljalo se o mnogim temama. Ako pogledate samu strukturu Plave knjige, gdje su ponavljam doprinos dali članovi Ekonomskog savjeta, tu postoje konkretni prijedlozi, od kojih su možda neki nerealni ili teško provodivi u ovom političkom establišmentu.

Međutim, osnovna premisa Plave knjige bila je da je nama neophodan rast od cca šest posto realnog BDP-a. Bez tog rasta, mi ne možemo značajnije razmišljati o smanjenju stope nezaposlenosti, o povećanju stope zaposlenosti, o sprječavanju odlaska mladih. Dakle, najbolji način da mladi ostanu ovdje je da im se pruži šansa da rade. 

Kompletna Plava knjiga, svi tekstovi, bili su usmjereni na to kako učiniti poslovno okruženje boljim sve sa osnovnom intencijom, a to je povećanje rasta realnog BDP-a od cca šest posto. Intencija i ideja iza Plave knjige bila je da ova knjiga služi Vladi kao osnova za izradu ekonomske politike za narednu godinu i za srednjeročni period. Vidjećemo koliko je Vlada spremna da prihvati neke od tih prijedloga. Članovi Savjeta tu su da na osnovu struke savjetuju, a na Vladi je da  prihvata ono što misli da je provodivo. 

POGLEDAJTE VIDEO

(Vijesti.ba)