09.09.2017. / 23:15h Komentari - DW

Šta trebate znati o muslimanima u Mijanmaru

Šta trebate znati o muslimanima u Mijanmaru
Zašto su Rohinja muslimani jedna od najprogonjenijih zajednica na svijetu? Šta je suština sukoba između budističke većine i manjinskih Rohinja muslimana i šta je potrebno uraditi kako bi se sukob okončao?

Zašto su Rohinja muslimani jedna od najprogonjenijih zajednica na svijetu? Šta je suština sukoba između budističke većine i manjinskih Rohinja muslimana i šta je potrebno uraditi kako bi se sukob okončao?

Ko su Rohinja muslimani?

Rohinja muslimani su etnička manjina u Mijanmaru. Uglavnom žive državi Rakhine, na zapadu. Vlasti ih ne priznaju kao državljane, a budističkoj većini na teret se stavlja da ih decenijama diskriminiše i izlaže nasilju.

Ujedinjeni narodi i Sjedinjene Američke države smtraju ih jednom od najprogonjenijih manjina, jer na hiljade Rohinja iz Mijanmara i Bangladeša svake godine napušta svoju zemlju u očajničkom pokušaju da se domognu zemalja sa muslimanskom većinom - Malezije i Indonezije.

Zašto nemaju državu?

Od ukupnog broja ljudi bez državljanstva, 10 posto ih živi u Mijanmaru i Rakhineu.

Ujedinjeni narodi su 2014. pozdravili političke i ekonomske reforme u Mijanmaru istovremeno izražavajući „ozbiljnu zabrinutost" zbog položaja Rohinja. Zahtijevali su „jednak pristup punopravnom državljanstvu za rohinjsku manjinu", kako bi se osigurao ravnopravan pristup svim uslugama.

Ipak, mijanmarske vlasti su do sada odbijale da Rohinjama dodijele državljanstvo. Milion i stotinu hiljada ovih ljudi smatraju ilegalnim imigrantima iz susjednog Bangladeša. Mijanmar je i protiv toga se upotrebljava termin „Rohinje" u bilo kojoj rezoluciji UN-a, smatrajući da to otežava napore vlade da sa ovim problemom izađe na kraj.

Kažu da će Rohinja muslimanima dodijeliti državljanstvo ukoliko se izjasne kao Bengalci, čemu se pripadnici ove nacionalne manjine snažno protive.

Savjetodavna komisija UN-a za Rakhine, koju predvodi nekadašnji generalni sekretar Ujedinjenih naroda Kofi Annan, prošlog mjeseca objavila je izvještaj na 63 stranice i navela da je najveća prepreka miru u Rakhineu upravo pitanje državljanstva.

„Ukoliko se ovo pitanje ne riješi, ono će ostati uzrokom velike ljudske patnje i nesigurnosti, sprečavajući pri tome ekonomski i društveni razvoj cijele zemlje", navodi se u izvještaju.

Komisija je pozvala mijanmarske vlasti da „formiraju jasnu strategiju i vremenski okvir za proces verifikacije državljanstva". Pored toga od vlasti se traži da definiraju status onih čije državljanstvo nije prihvaćeno, te da ustvrde da li su ispunjeni međunarodni standardi.

Kada je izbilo nasilje?

Godine 2012. je sukob Rohinja i budističkih nacionalista doveo do mnoštva ubistava, primoravajući na desetine hiljada Rohinja da bježe u Bangladeš, Maleziju, Tajland i Indoneziju. Oko 200 000 ljudi – uglavnom Rohinja – ubijeno je od 2012. u kampovima Rakhine.

U oktobru prošle godine, Rohinja militanti napali su nekoliko kontrolnih tačaka ubivši mnoštvo policajaca. Mijanmarske sigurnosne snage su odgovorile anti-terorističkim operacijama protiv pobunjenika. Organizacije za ljudska prava, na primjer Human Rights Watch ili Amnesty International, navele su da su ove operacije uključivale proizvoljna ubistva, sistematska silovanja, spaljivanje kuća i progon lokalnog stanovništva.

Prema UN-u, oko 87 000 Rohinja pobjeglo je nakon oktobarskog nasilja u Bangladeš. Ove brojke ne uključuju nedavni egzodus Rohinja u Bangladeš.

Kada je izbio novi talas nasilja?

Dvadesetpetog augusta izbilo je nasilje u Rakhinu, kada je oko 100 naoružanih muslimanskiih pobuljenika napalo stražu na granici sa Bangladešom. Mijanmarske sigurnosne snage i manjinski Rohinja muslimani se međusobno optužuju za spaljivanje sela i masovna ubistva.

Prema zvaničnicima odbrane, ubijeno je oko 400 ljudi, najviše pobunjenika. Sektaško nasilje, najgore ovih godina, natjeralo je na hiljade ljudi da izbjegnu u susjedni Bangladeš.

„Oko 60 000 ljudi stiglo je u Bangladeš od 25. augusta, kada je nasilje izbilo", izjavio je glasnogovornik UNHCR-a Vivian Tan 2. septembra.

Zašto je Bangladeš oštar prema Rohinja izbjeglicama?
 

Bangladeške vlasti su oštre prema Rohinja izbjeglicama, jer pokušavaju da smanje njihov broj u ovoj zemlji.

Nakon napada 25. augusta, na stotine Rohinja pokušalo je preći u Bangladeš, ali su zaustavljeni na rijeci Naf duž granice. Vlasti južnoazijske zemlje kažu da neće tolerisati ulazak Rohinja u Bangladeš.

Oni su presreli, spriječili i na silu vratili Rohinja civile koji prelaze njihovu granicu sa Mijanmarom, uprkos borbama koje traju između mijanmarskih sigurnosnih snaga i milicije Rohinja.
Uprkos mjerama Dhake, na hiljade Rohinja uspjelo je doći do Bangladeša. Trenutno oko 150 000 njih živi u bangladeškim kampovima u veoma teškim uslovima.

Da li se Rohinje radikaliziraju?

Konflikt je posljednjih godina uključivao i vjersku dimenziju, a sa sve većom radikalizacijom Rohinja muslimana.

U decembru prošle godine, International Crisis Group (ICG) je u izvještaju navela da je grupa muslimana koja je izvršila napade na mijanmarsku graničnu policiju u oktobru 2016. bila povezana sa islamistima.

Grupa Harakah al-Yakin (HaY), koja je osnovana nakon nasilja 2012, preuzela je odgovornost za oktobarske napade. ICG, sa sjedištem u Briselu, kazao je kako su razgovori sa članovima HaY-a ukazali na veze sa Saudijskom Arabijom i Pakistanom.

Prema ICG-u, Rohinje koje su se borile u drugim zemljama, pored nekih Pakistanaca i Afganistanaca, održavali su obuke u Rakhine selima tokom dvije godine prije oktobarskih napada 2016.

Islamističke grupe, poput Talibana, takozvane Islamske države i Al Kaide u indijkom podkontinentu, često su osuđivale nasilje nad Rohinjama u Mijanmaru i pozivale na džihad protiv vlasti i većinskih budista.

Zbog čega dobitnica Nobelove nagrade, Suu Kyi, šuti o ubistvima Rohinja?

Od dobitnice Nobelove nagrade Aung San Suu Kyi sve se više traži da reaguje na ubistva Rohinja muslimana. Organizacije za ljudska prava, uključujući Human Rights Watch, kažu kako je odsustvo njene reakcije neopravdano i pogrešno. Čak je i Dalai Lama od ikone demokratije Mijanmara zahtijevao da pitanje izbjeglica spomene u intervjuu za novine The Augsuralian 28. maja 2015.

Ipak, Suu Kyi je pred dilemom. Kao zaštitnica ljudskih prava, kako je vide na međunarodnoj sceni, ima dužnost da podigne glas, podrži Rohinje i ogradi se od poteza vlasti, budističke većine, i huškača u Rohinja kampovima. Ipak, Suu Kyi koja je de facto lider Mijanmara, ne želi izgubiti podršku većinskih Budista tako što će podržati Rohinje.

Kako na konflikt reaguju susjedne zemlje?
 

Odnos Mijanmara prema Rohinjama postalo je regionalno pitanje, jer i Indonezija i Bangladeš pozivaju međunarodnu zajednicu da nešto preduzmu.

U Maleziji i Indoneziji održano je nekoliko protesta zbog „genocida" nad Rohinjama u Mijanmaru. Tokom posljednjih nekoliko godina, odnos prema Rohinjama postao je glavno pitanje islamskog svijeta.

Da li Mijanmar čini genocid?

Malezijska vlada i aktivisti optužju Mijanmar za genocid nad Rohinja Muslimanima. Mijanmar ovakve optužbe odbacuje. Boris Barth, historičar koji je 2006. objavio knjigu o historiji genocida, kazao je za DW kako bi se pojam „genocid" trebao oprezno koristiti.

„Ja bih ga koristio samo ako je jasno da je namjera vlasti istrebljenje jedne grupe ljudi ili jednog dijela grupe. Nadalje, želio bih naglasiti da nešto strožija interpretacija genocida, kako ga definira međunarodno zakonodavstvo, ne podrazumijeva trivijalizaciju zločina koji nisu genocid", tvrdi Barth.

Postoji li još činjenica o Rohinja konfliktu?

Prema općem razumijevanju sukoba Rohinja u Mijanmaru, radi se o vjerskom pitanju. Ipak, neki analitičari tvrde da je kriza više političke i ekonomske prirode.

„Međureligijski odnosi u Mijanmaru su veoma kompleksni. Muslimani, posebno Rohinje, suočeni su sa duboko ukorijenjenom islamofobijom u uglavnom budističkom društvu i u državi. Fundamentalisti tvrde da muslimani opsjedaju budističku kulturu i društvo, pogotovo zato što je Mijanmar okružen brojnim muslimanskim zemljama poput Bangladeša, Malezije i Indonezije, kaže za DW Siegfried O. Wokf, direktor odjela za istraživanje Južnoazijskog demokratskog foruma (SADF) u Briselu.

Ipak, Wolf kaže da postoji i ekonomski aspekt. „Rakhine je jedno od najsiromašnijih područja zemlje, uprkos obilju prirodnih resursa. Rohinje se prema tome smatraju ekonomskim teretom za državu, dok se bore za posao i priliku da rade." On je dodao da su posao i biznis uglavnom povlastice burmanske elite.

„Prema tome, možemo reći da netrpeljivost budista prema Rohinjama nije samo vjerske prirode; ona je također ekonomska i politička."

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove Portala

(Vijesti.ba / DW)


Komentari - Ukupno 16

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
Prikaži još