04.09.2017. / 23:30h Komentari - Đorđe Krajišnik

Iz knjiga starostavnih

Iz knjiga starostavnih
POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Mi ćemo, ako treba, o njemu, ovom brki, sprovesti evo i jedan referendum. Neka se vidi koliko mi Kočićevo djelo cijenimo

Pa baš ‘oćete da vam pripovijedam? E, ‘ajde, kad ste navalili. Onako od istine, što je za družine. Kad je ono bilo u Republici deseta godina od ukopacije sakupi se, pričalo se, silan svijet u Stričićima na Zmijanju o 52. Kočićevom saboru. Sve je, što no se kaže, bilo potaman, i pojes, i popit, sve je Predsjednik poklonio narodu za milion maraka. I svojelično se obreo međ’ voljenim narodom. Bilo je to u ono vrijeme baš kad su se Ićinđi nadmetali sa Birinđijima, pastvom njegove premudre Glave, koji će zaposjesti vlasti, pa preteklo i za odabrana naroda na dobrim pokroviteljskim sijelima štogod za izist i popit. A voli narod, nije da ne voli, kad je badava pokroviteljstvo. Može se to bezbeli natovarit i po njegovim leđima, al’ sviko je i odrvenio narod bio. Baš je u tom vaktu predever’o premudri još jednu ofanzivu, natezalo se jel se cijelo iz tri dijela i tako se oteglo bome i četiri godine. Zavrni stomake, i šuti.

Već su se Ićindi uveliko počeli glasati na tu narodnu muku i stradanije, al’ ga i začikavat da je onomad blagosiljao Birinđe dok su tenkovima vukli knjige starostavne sa brda u polje. I jes’, pravo vele, obradovao se narod bio tenkovima. Čuo da će s Birinđijem doći crni ljudi u bijeloj koži. Da će im se obradovat i težak i ležak. Ali istom će poslije viđeti da ti crni ljudi crno misle, a još crnje rade. Sve što bude česno i pošteno u ovom serbskom otečestvu, propištaće od nevolje ljute. I kad ko priupita narod kako je, nekoji će mu iza kace kazat: A vi znate, kad Vla’, što ‘no vele Turci, uvati vursata – mjere mu nema. Al’ sad Predsjednik je doš’o i poklonio saborovanje narodu za milion maraka, pa se i ne može na vlas tako lako udarati. Ima neki red, protokol. Naviko težak da devera. Pa đe god Predsjedniku šta milo oku bude, eto ti vascijelog sabora da mu ugodi. A Mićan mu samo naljeva čaše. Gonilo se tako do dugo u noć.

Predsjednik zaišće Kočićeva jazavca, dadu mu. Odera ga, i dade krzno da mu se ko u ruskog cara šubara napravi. Skijaće, kaže, na Krimu. Uzela ga rakija pa se masno hoće, zaklaše mu Jablana i na ražnju prinesoše. Zanese ga pjesma, bardakom skrka Kočićev spomenik. “Šta me gleda ovaj brko”, viče. Uvatio ga vursat pa ne pušća. One snaše sve pocupkuju i jujkaju, a omladina petardama i brushalterima bodri Predsjednika. Onaj iza kace se krsti i čudi: Ja jes’ je Mićan ispeko, svaka mu čast. Pođe uneka doba Predsjednik za govornicu, vakat je kad se sit izduduliko narodu kazat i koju kako valja. Podupiru ga, gurkaju. Jedva ga nekako pred narodom ustoličiše. Onaj mu ćato namjesti očale, a sve mu u uvo šapće riječi. Kamen, Kočić je ugaoni kamen, Predsjedniče. A? Kakav kamen? Ko...ko kočić, kakav kočić. Pa podvrisnu: Ne može nam niko ništa... Gurka ga ćato, upire očima u Kočićevu sliku, nebil se Predsjednik dosjetio. Kad li se Predsjednik razgrakta: Ovaj brko, narode, ko...ko...kočić,...pisac. Jes’ kamen, ugaoni kamen. I ono je, k’o i mi ovaj brko, vazda bio za slobodu. Neka je, i treba. Samo za slobodu i put duvana preko Drine. Mi ćemo, ako treba, o njemu, ovom brki, sprovesti evo i jedan referendum. Neka se vidi koliko mi Kočićevo djelo cijenimo. On je uvijek govorio da je san njegove duše Republika Srpska. Nije, tugo, Kočić dočekao tu slobodu. Ali mi ćemo, evo mi ćemo proglasiti sutra jedan referendum oko Kočića. K’o, ma niko meni neće zabranit referendum o Kočiću.

Utom se, dok narod još dlan o dlan ne zapljeska Predsjednikovoj premudrosti, prolomi k’o iz vedra neba nešto. Nasta nekakva frtutma, vriska, cika. K’o biva dobro nije. Kad li ti kroz uzbunjen narod ujaha Simeun Pejić Rudar, đak od manastira Gomjenica. Za tren oka skoči i ruknu pred Predsjednika. Sveza mu za uši do dva, do tri vruća, i vrisnu: Budi mene miran, Predsjedniče! I narodu se iz knjiga starostavnih obrati: “Utoliće vjetrovi i morske bure, izvedriće se i uljepšati vrijeme i, drugog dana pri rođaju žaranog suncašca, iz tog dubokog, krvavog mora isplivaće u svjetlosno-crljenoj ođeći Mrko Unuče Crnoga Đeda i zavladaće ovom blagoslovenom i mlogo napaćenom zemljom.” Eto, kakav je vakat došo. I jes, što se mene tiče, u pravu je Predsjednik, Kočićeva riječ i danas treba da bude narodu putokaz.

Piše: Đorđe Krajišnik

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove Portala.

(Vijesti.ba / Oslobođenje)


Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!