22.08.2017. / 16:00h Komentari - Karadžić ante portas

Ljubić izigrava SDS-ovog teroristu iz 1992

Ljubić izigrava SDS-ovog teroristu iz 1992
Izgleda da prijetnje ratom nikako ne idu bez bivših sarajevskih doktora. Kao što je nekada prijetio psihijatar ( Radovan Karadžić) tako danas prijeti bivši sarajevski ortoped Božo Ljubić.

Ljubićeva aluzija o prelasku Rubikona, što u historijskom smislu znači otpočinjanje građanskog rata istovremeno je i ozbiljna ali pomalo i smiješna.

Naime Ljubić je kazao, i to ultimativno, ukoliko ne dođe do izmjena Izbornog zakona, da će se dogoditi vanredno zasjedanje HNS-a na kojem će se donijeti strateške odluke kojima će se promijeniti politička paradigma prema parametrima u BiH i prema aktualnim riješenjima. To bi, kako je kazao značilo prelazak Rubikona. 

Svakome ko je iole pismen ne treba naročito mnogo objašnjavati šta u političkom smislu znači prelazak Rubikona. Istina Božo Ljubić, odnosno onaj u čije ime progovara nije Gaj Julije Cezar, što mu je i samom jasno, pa zato pokušava ako ništa drugo, makar biti Radovan Karadžić.

Ljubići izvan svake razumne sumnje pokušavaju prijetiti građanskim ratom ukoliko se zahtjevi koji su podnijeli ne usvoje. Nikada se u postdejtonskoj BiH nije desilo da je neko zaprijetio ratom ukoliko neki njegov zahtjev, ili zahtjev njegove političke organizacije ne bude usvojen. Tako daleko nije otišao ni Milorad Dodik. Pa ako ni Milorad Dodik ne može da se uzdigne do Karadžićevih "visina" iz HNS-a smatraju da mogu oni.

Kontinuirana radikalna retorika, HNS-ove aktivnosti, i pozivi za formiranjem paralelnih struktura vlasti, ukoliko se njihova politička viđenja i prijedlozi bezuslovno ne usvoje, neodoljivo podsjećaju na teroristički karakter Karadžićevog SDS-a koji je na isti način prijetio kao što danas pokušavaju da prijete Ljubić, onaj u čije ime Ljubić govori, i kompletan HNS.

Međutim sva nevolja za HNS sastoji se u tome što su njihove "prijetnje" jalovije od Karadžićevih. Ljubić, onaj u čije ime Ljubić govori i HNS za razliku od Karadžića iza svojih leđa nemaju Jugoslovensku narodnu armiju, niti ikakvu silu, snagu i moć za provođenje svojih  jadnih prijetnji. Oni možda poput Karadžića iza sebe imaju Rusiju, pa stoga se nije ni čuditi što prećutno podržavaju Dodikov referendum o NATO-u, ali je to svakako nedovoljno da bi ostvarili svoje ciljeve. Možda će pokušati načiniti prvi korak na tome cilju, izazivanjem incidenata u namjeri da izazovu nasilje, ali to će istovremeno značiti i njihov kraj.

Stoga sa nestrpljenjem treba isčekivati taj kraj. Neka Ljubići pregaze Rubikon. Put koji vodi preko Rubikona vodi stopama Ante Jelavića. A znamo gdje je Jelavić. Tamo gdje Ljubić danas prima svoju saborsku plaću. 

N.H

(Vijesti.ba)