11.08.2017. / 21:32h Intervjui - Mirhunisa Zukić za Vijesti.ba

Politički faktor suprotstavio se povratku ljudi na prijeratna ognjišta

Politički faktor suprotstavio se povratku ljudi na prijeratna ognjišta
Predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH Mirhunisa Zukić u razgovoru za Vijesti.ba istakla je da je Dejtonski mirovni sporazum na startu dao do znanja da BiH, država u kojoj se rješavaju problemi izbjeglica, neće moći sama riješiti ovaj problem, te da susjedne zemlje treba da joj pomognu. No, one su to politički rješavale, a ne onako kako je to Ustav BiH zacrtao, navela je ona.

Jednostavno, politički faktor se na samom startu suprotstavio humanitarnom poslu, a to je povratak ljudi. Imali smo dvije vrlo oprečne politike - formalno pristajanje na povratak i potpuno izričito zabranjivanje povratka u mjesta prijeratnog življenja, upozorila je Zukić. 

VIJESTI.BA: Predsjednik RS Milorad Dodik nedavno je izjavio da političari u BiH moraju jasno da kažu da je proces povratka u predratna mjesta življenja završen i da u tom pogledu više nema prostora za napredak. Je li ovaj proces zaista završen i generalno kakvo je stanje na terenu?

ZUKIĆ: U praksi nije tako, jer djela pokazuju drugačije. RS, FBiH i Distrikt Brčko zadužili su se za milionska sredstva da bi riješili u učestvovali u implementaciji Aneksa VII, odnosno rekonstrukciji stambenih objekata, infrastrukture i zapošljavanja. Vlada RS u potpunosti ide ka napretku u implementaciji Aneksa VII. Nedavno smo imali Saudijski fond, OPEK Fond, zatim imamo donatorska sredstva koja se implementiraju u okviru donatorske konferencije. Tri zemlje implementiraju ove sredstva. BiH implementira više od 101 miliona evra, od kojih dio ide za RS, dio za FBiH, a dio za Distrikt Brčko. Sa druge strane imamo zatvaranje kolektivnih centara gdje RS učestvuje u zaduživanju sredstava da taj problem bude riješen. Prema tome, Dodikova izjava nije jednaka onome što se dešava na terenu.

VIJESTI.BA: Šta otežava stanje na terenu? Koje su najveće prepreke za povratak ljudi na njihova prijeratna ognjišta?

ZUKIĆ: Vratiću se izvorno na Aneks VII, dakle Dejtonski mirovni sporazum koji je već na startu dao do znanja da BiH, država u kojoj se rješavaju problemi izbjeglica, neće moći sama riješiti ovaj problem, te da susjedne zemlje treba da joj pomognu. No, one su to politički rješavale, a ne onako kako je to Ustav BiH zacrtao. 

Jednostavno, politički faktor se na samom startu suprotstavio humanitarnom poslu, a to je povratak ljudi. Imali smo dvije vrlo oprečne politike - formalno pristajanje na povratak i potpuno izričito zabranjivanje povratka u mjesta prijeratnog življenja. Dakle, imali smo priliku da Bošnjaci mogu i žele da se vrate, ali se nisu vraćali, pa imamo mnogo neobnovljenih kuća i napuštenih imanja. S druge strane, imali smo optre i vrlo jasne politike na fonu "živjećete u mjestima gdje mi želimo da vi živite, a ne tamo gdje je trebalo da se vratite". 

VIJESTI.BA: Dodikovu izjavu da "Bošnjaci ponovo okupiraju Podrinje" mnogi su okarakterisali kao najopasniju izjavu nekog zvaničnika u BiH od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Kako je Vi tumačite?

ZUKIĆ: Nisam politički analitičar, pa ne mogu analizirati lik i djelo predsjednika RS. Ja posmatram samo djelovanje entitetskih vlada i koliko one aktivno rade kada je u pitanju proces povratka i proces integracije. 

U Podrinju imamo veći broj ljudi koji trenutno živi na ovom području, a koji nikada ranije nije živio tu. Recimo da politički odgovaraju što su tu. No, šta ćemo sa tim ljudima? Oni su na granici izdržljivosti i jako loše žive. Ljudi ne rade, nemaju krov nad glavom, a pri tom u FBiH nisu vratili imovinu. O takvim ljudima se u RS treba pozabaviti, a ne o onima koji se vraćaju na svoja imanja. 

VIJESTI.BA: Pomenuli ste problem kolektivnih centara. Kako je moguće da više od 20 godina nakon rata ovo pitanje nije riješeno?  

ZUKIĆ: Kada se kreirao proces povratka, vodila se oštra kampanja i u startu smo imali opstrukciju. Pojedine političke partije, poput HDZ-a i SDS-a, tada su kreirali proces povratka tako da ga nema, a da ljudi treba da žive tamo gdje će im oni napraviti naselja u kojima će živjeti. 

Nevladin sektor ne može puno uticati na ono što vlade odrede, ali od samog početka smo uticali. Kada smo vidjeli na hiljade ljudi koji su živjeli u kolektivnim centrima, kazali smo i međunarodnim organizacijama i donatorima da je potrebno riješiti ovaj problem. 

Zašto pitanje kolektivnih centara nije riješeno na vrijeme, kada je bilo novca? Tada su se počele uključivati lokalne vlasti da pomažu strancima i da oni budu ti koji će učestvovati u rješavanju ovog problema. Prvo što su pojedini uradili bilo je da ne rješavaju pitanje kolektivnih centara, nego su odlučili da se ovim pitanjem bave nekada u budućnosti. Novac namjenjen za rješavanje pitanja kolektivnih centara, trošio se za rješavanje problema u lokalnoj zajednici. Sada je krajnje vrijeme da se ovo pitanje riješi. BiH se zadužila i očekujemo da će entiteti implementirati i okončati pitanje zatvaranja kolektivnih centara. 

VIJESTI.BA: Sutra se u svijetu obilježava Međunarodni dan mladih. Upravo ova kategorija stanovništva masovno odlazi iz BiH, a stručnjaci upozoravaju da je ovo jedan od gorućih problema u našoj državi.

ZUKIĆ: Podsjetiću Vas na široko istraživanje koje smo proveli na prostoru BiH, u kojem je trebalo da nađemo socijalno ugrožene porodice kada su u pitanju izbjeglice i raseljena lica. Do tada, ni vlast ni nevladine organizacije ćutali su, a neki čak nisu ni znali da postoji odlazak ljudi i porodica. Kada smo došli u neka povratnička mjesta, ustanovili smo da onih ljudi za koje smo se borili da opstanu u mjestu povratka zapravo nema. 

Krenuli smo u istraživanje, angažovali smo mlade u lokalnim zajednicama kako bismo došli do broja koliko je ljudi otišlo, zašto odlaze, kako odlaze, gdje odlaze i na koji način se snalaze da plate ilegalnim kanalima.

Tokom istraživanja ustanovili smo da su u BiH prazni gradovi, ne sela, nego gradovi. Jako puno smo utrošili energije i snage da privučemo pažnju prvenstveno institucija, te nevladinih organizacija koji se bave pitanjima mladih, kako bismo pojasnili da odlazak nije nešto ekskluzivno, da mlade ljude nešto posebno čeka u inostranstvu i da im tamo neće biti puno lako, izuzev ako u neku državu idu organizovano i znaju ko ih tamo čeka, odnosno ko im je poslodavac, a ne da to bude neki mešetar. 

Razgovarala: Nevena Ćosić

(Vijesti.ba)