15.07.2017. / 23:07h Komentari - Slavo Kukić

Odluke Ustavnog suda kao faktor budućnosti BiH

Odluke Ustavnog suda kao faktor budućnosti BiH
U sedmici iza nas, Ustavni sud BiH donese dvije, za procese koji bi mogli obilježiti budućnost zemlje vrlo važne odluke. Jer, i jedna i druga svjedoče o žestini etničkih konflikta bosanskohercegovačkog društva i države.

Pažnja medija je, međutim, po onom što uspjeh upratiti, usmjerena na samo jednu od njih – onu kojom su kao neosnovane odbijene apelacije poslanika Narodne skupštine RS-a o 1. martu, dakle Danu nezavisnosti, i 25. novembru, Danu državnosti BiH. U vezi s ovom odlukom je, potom, i najveći dio reakcija bosanskoheregovačke političke klase – ili tačnije reakcija bošnjačkog i srpskog dijela te klase. Jer, iz Čovićeve busije ne čuh niti riječi – ispade, to ni nije stvar koja njih tangira. Što se, pak, onih koji reaguju tiče, polariziralost je i više nego očigledna. Za jedne, odluka Ustavnoga suda je očekivana, sukladna Ustavu, i potvrda kako je ova institucija istinski u funkciji zaštite ustavnog poretka. Nekako u tom duhu, uostalom, prije koji dan odluku Ustavnoga suda ocijeni prvi čovjek SDA – i bošnjački član kolektivnog šefa države dakako.

Za druge, međutim, odluka Ustavnoga suda je dokaz da ovdje nema vladavine zakona, da je sve politika, da se gaze elementarni principi i da će sve to dodatno razviti nepovjerenje i zakomplikovati ionako mučno stanje. Baš to, recimo, ovih dana izreče srpski član državnog Predsjedništva. Ali, još oštriji je, utisak je, prvi čovjek RS-a. Odluka Ustavnoga suda će, veli on, samo dodatno produbiti postojeći politički haos. Jer, ponovi Dodik i ovom zgodom,  ni 1. mart ni 25. novembar se nikada neće slaviti u RS-u, ali će se slaviti 9. januar, dan koga je taj isti sud proglasio neustavnim. I ne samo to. Budući se Ustavni sud u kontinuitetu pokazuje kao političko sredstvo Bošnjaka, treba ga čim prije delegitimirati time što će se iz njega povući dvojicu sudija iz reda Srba.

Daleko od toga da ova odluka Ustavnog suda nije važna. Jeste, iako je masa onih koji tvrde i suprotno – da je njeno značenje tek na nivou simbolike, i da za BiH nema gotovo nikakvu relevanciju hoće li 1. mart i 25. novembar biti državni praznici ili ne. Istina je, doduše, da su apostorofirani, kao i istorijski datumi uopšte, nabijeni simbolikom. Ali, u konkretnom slučju se ne radi samo o simbolici. Ili još konkretnije, iza nje je i odnos prema BiH kao državi. Evo primjerice, radi li se o 1. martu – a slično je i sa 25. novembrom – velikosrpski koncept je i devedesetih godina ustrajavao na tezi da je referendum o BiH kao nezavisnoj državi nevažeći, jer u njemu nije učetsvovao jedan narod. Ta teza je razlog i današnjeg osporavanja Dana nezavisnosti. Ali, ona je u zadnjih desetak godina i dopunjena. Sada se uz navedeno – bez obzira što u Ustavu piše suprotno – uporno ponavlja floskula kako današnja BiH postoji tek od potpisivanja Daytonskoga sporazuma, i to zahvaljujući odluci dvaju entiteta da u nju ugrade dio svoga suvereniteta. Da je, prema tome, Ustavni sud odlučio drugačije, to bi dalo za pravo Dodiku i kompaniji da na navedenom konceptu posao destruiranja zemlje i nastave, i to, što je još važnije, pozivanjem baš na odluku najviše ustavne institucije zemlje.

Ni na kraj mi pameti, ponavljam, u pitanje dovoditi važnost ove odluke Ustavnog suda. Ali, utisak je kako je ona u sasvim drugi plan – po mom sudu, neopravdano – potisnula onu drugu, odluku u vezi s apelacijom kluba Bošnjaka u Domu naroda državnoga parlamenta o hitnoj postupku u usvajanju izmjena Izbornog zakona koje u parlamentarnu proceduru uputi HDZ.

Na formalnoj ravni, istina, takvoj se odluci i nema što prigovoriti – jer, doista, zašto bi procedura, sama za sebe, pa i hitni postupak, značio udar na bilo čiji nacionalni interes. Ali, problem jeste u karakteru izmjena koje HDZ predlaže – a o tome Ustavni sud, ako dobro upratih, i nije raspravljao budući mu takav zahtjev ni nije, a u ovoj fazi ni nije mogao doći na stol. Jer, ako bi predložene izmjene dobile zeleno svjetlo, segregiranje bosanskohercegovačkih građana, koje proizvode i postojeća ustavna i zakonska rješenja, bilo bi dodatno pojačano – a, ruku na srce, BiH još jedan korak bliže definitivnoj podjeli na etničkom principu, pa i disoluciji.

O tim učincima sam, u jednoj od prethodnih analiza, detaljno pisao – i javnost na ono što izrekoh ne želim ponovo podsjećati. Moju, a i pažnju čitalaca, naprotiv, želim usmjeriti na moguće scenarije u vezi s izmjenama Izbornog zakona, na koje zakonodavnu vlast obavezuje odluka Ustavnog suda. Da bi, naime, predložene izmjene dobile snagu zakona, moraće dobiti većinu u oba doma državnoga parlamenta. Po onome što se, međutim, u Domu naroda i u vezi s pitanjem hitne procedure moglo vidjeti, zeleno svjetlo predloženim izmjenama uopšte nije upitno. Ali, veliko je pitanje hoće li ono biti osigurano i u Predstavničkom domu. Jer, po onome što znam, u njemu pored proste osigurana mora biti i entitetska većina – a, slijede li se rezultati glasanja u Domu naroda, krajnje upitna je i jedna i druga.

Aku, što se moje procjene tiče, kakav god se scenarij pretpostavi, a ima ih više, Čović i društvo mu, zbog činjenice da su neke od odredbi postojećeg zakona stavljene izvan snage, već danas mogu slaviti – jer, objektivno, svi scenariji, osim dijelom jednog, idu im na ruku.

Pođimo, prije svega, od mogućnosti da se predložene izmjene u parlamentu izglasaju. To je, naravno, scenarij koji im – jer su za sebe idealno rješenje sami i kreirali – najviše odgovara. Jer, priča o dodatnom segregiranju bosanskohercegovačkih građana, pa i ona o žrtvovanju nehercegovačkih Hrvata bi u opticaju bila jedno vrijeme, a Čović i njegovo društvo bi bili osigurani do kraja života – i to, i što se političkog uhljebljivanja i finansijskoga ćara, ali i što se pravne sigurnosti od mogućeg krivičnog gonjenja tiče.

S druge strane, takvim scenarijem bi bile stvorene pretpostavke i za kreiranje procesa bosanskohercegovačke budućnosti na osnovama koje je Čović već izdogovarao sa svojim banjalučkim partnerom. Utemeljenost takvog scenarija je, uostalom, nedavno dao naslutiti i lider SNSD-a lično. On i Čović su se, veli, u svome zadnjem banjalučkom sijelu složili kako će nakon izbora 2018. godine zajednički odrediti ko će biti njihov bošnjački partner u vlasti na nivou države, Vijeću ministara će, potom, oduzeti i ovlasti koje ima danas – i učiniti ga tek pomoćnim organom Predsjedništva države – a on će se, u tom slučaju dakako, kandidovati za člana kolektivnog šefa kako bi, tako ispada, procese nestajanja BiH kao države mogao sam kontrolisati.

Zamislimo, potom, da se od hitne procedure, koja isključuje mogućnost amandmanskih intervencija na predložene izmjene, odustane, a da hadezeov prijedlog i dalje ostane rješenje oko koga se razgovara. U tom slučaju je, ako je na osnovu dosadašnjih izjava lidera HDZ-a suditi, moguća i neka vrsta kompromisnog rješenja – da se, recimo, koriguje predloženo rješenje o načinu izbora delegata u Dom naroda, da ono uopšte ne dobije zeleno svjetlo ili da, u konačnici, HDZ odustane od tog dijela svog prijedloga, a da prođe onaj prvi, dio koji uređuje novi način izbora člana državnog Predsjedništva. Na takav scenarij bi Čović, tvrdim, pristao bez razmišljanja. Jer, u ovom momentu njemu i jeste najvažnija stvar na svijetu kako osigurati još jedan mandat na vrhu države – a njegovi parlamentarci bi takav ishod, pa bilo im drago ili ne, žele li zadržati vlastite političke fotelje, morali podržati.

Isključiti, ruku na srce, ne treba ni mogućnost, a to je ovih dana i najavljeno, da se u parlamentarnoj proceduri, uz HDZ-ov, pojavi i još neki prijedlog izmjena postojećeg Izbornog zakona. Zajednički prijedlog su, ako dobro upratih, najavili SDP i DF, a vlastiti i SDA. Ali, ni to neće značiti poraz HDZ-a, Čovića posebnoe. Jer, ne budu li rješenja iz njega po volji lidera HDZ-a – ne nužno i stranke mu – on će zaigrati na kartu koja usvajanje predloženih izmjena može onemogućiti ili, ako ne to, onda barem odgoditi, a time i probiti rok do koga izmjene, da bi po njima izbori i bili održani, moraju biti usvojene.

Vrlo realna je, na kraju, i mogućnost da predložene izmjene Izbornog zakona budu odbačene i da se izbore 2018. godine dočeka s postojećim, zakonom čije je neke odredbe Ustavni sud stavio izvan snage. Takav scenarij, iako predsjednica Centralne izborne komisije tvrdi drugačije, najrealnijim čini zadržavanje zatečenog stanja, zapravo mostarizaciju čitave države. A to odgovara i HDZ-u i posebno njegovu lideru – jer, ruku na srce, sa stotinjak hiljada glasova s prethodnih izbora dobili su mogućnost kontrole svih procesa i u Federaici i na nivou cijele države – finansijskih tokova i sfere pravosuđa posebno. I zašto bi bili nezadovoljni mogućnošću da se to protegne i na sljedećih četiri-pet ili, još bolje, desetak godina?

Problem je, međutim, što u slučaju odbacivanja predloženih izmjena izbornog zakona postoji i mogućnost, koja lideru HDZ-a izaziva nesanicu. Radi se, zapravo, o scenariju da se izbori provedu. U tom slučaju bi, kako se iz redova HDZ-a i upozorava, moglo biti problematično formiranje federalne, a onda i državne vlasti. Ali, sporan ne bi bio izbor članova državnog Predsjedništva – i to je problem koji Čovića danas najviše muči. Jer, ako bi se kandidovao, a ne bi prošao, što je i više nego izgledno, ostao bi nezaštićen – i preko noći pretvoren u neku vrstu glinenog goluba dakako. Stiglo bi ga, drugim riječima, ono što ga i ide. A time bi, ako ništa drugo, bio zadovoljen barem djelićak pravde – ako se o pravdi u svijetu realnoga uopšte i može govoriti.

Stavovi izneseni u tekstu odražavaju mišljenje autora teksta, a ne nužno i stavove Portala

(Vijesti.ba / Dnevni list)


Komentari - Ukupno 7

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!

Top 10 komentara


guest1500156860 16.07.2017. 00:14
Vrijeme je za promjene. Vrijeme je da i gradjani BiH pocnu normalno i prosperitivno zivjeti. Etnoteritorijalne podjele su donijele siromastvo i ponizenje sem grupi vlastodrzaca i uhljebima oko njih! Dosta je entitetske, etnicke podjele. Ukidamo entitete i kantone! Hocemo drzavu gradjanskog uredjenja po principu susjednih i EU zemalja.
MISO Banjaluka 20.07.2017. 17:44
Bas si moron muslicko balijski o kakvoj ti gradjanskoj takozvanoj bosni i hercegovini pricas pa konjo jedan bio je gradjansko-vjerski rat ljudi izginuli na svim stranama entiteti su tu i to vise ni Mara vracara nemoze promjeniti niti mi u nasoj RS o tome ne razmisljamo a samo cekamo povoljan trenutak i malo promjene u svjetskoj politici i eto nama nase drzave REPUBLIKE SRPSKE na vasu muslicko balijsku zalost a jos kad vas i ustase isprcaju a to ce biti veoma brzo onda ste muslicki balijaci bas do balcaka ga podudlali.
Prikaži još