05.07.2017. / 22:38h Intervjui - Samir Arnautović za Vijesti.ba

Kao što su nacisti optuživali Židove, tako i nacionalisti danas građansku ljevicu optužuju za postojeće stanje

Kao što su nacisti optuživali Židove, tako i nacionalisti danas građansku ljevicu optužuju za postojeće stanje
Sada se za katastrofalno stanje i nacionalizam koji uništava supstancu Bosne i Hercegovine, od strane onih koji zagovaraju etničke politike, žele optužiti oni koji nisu kreirali postojeće stanje, odnosno građanske stranke. To je situacija koju Theodor Adorno opisuje kroz kritiku psihoanalize kao teorijskog interpretiranja društvene zbilje: onda kada se kritički osvrnete na psihoanalizu, bit ćete optuženi da upravo Vi imate Edipov kompleks! To je princip koji etno-politički estradni intelektualci i zvučnici etničkih politika žele nametnuti kao optiku viđenja svake vrste građanske političke orijentacije, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Samir Arnautović.

VIJESTI.BA: Profesore Arnautoviću, mnogo se u posljednjih godinu dana govori o ljevici u BiH, ujedinjenju i o tome šta ona treba da radi. Pojedini kritičari bilo kakvog lijevog pristupa, pomalo cinično konstatiraju kako je ljevica izgubila svoj klasni identitet, kao da je posao ljevice samo da priča o klasnim razlikama dok nacionalisti kuju plan o podjeli države. Da li je aluzija na izgubljeni klasni identitet cinično podmetanje kukavičijeg jajeta svim lijevim opcijama?
 
ARNAUTOVIĆ
: Dobro ste primijetili da se ovdje prije svega radi o ciničnom podmetanju građanski orijentiranim političkim organizacijama. Nije teško pogoditi da takvi pokušaji uvijek, čak i onda kada se to ne čini da je tako, dolaze iz konteksta etno-političkih opcija. Oni pritom otvoreno potcjenjuju i građane Bosne i Hercegovine i računaju s tim da njima nije poznato da se već dugo vremena društveni problemi i društvo u cjelosti ne sagledava iz konteksta “klasnih podjela“, nego zaštite i ostvarenja građanskih potreba i prava. Decenijama se već društvo ne može sagledavati iz marksističke perspektive “klasnih sukoba“, što “zvučnici“ etničkih politika žele ponovno prodavati u cilju dezavuiranja svaka opcije građanstva kao temeljne kategorije modernog društva. To ne treba čuditi, budući da su isti ti zvučnici, uglavnom, u vrijeme SFR Jugoslavije bili reprezentati tzv. “poštene inteligencije“ i povlaštena klasa u socijalistički uređenoj Bosni i Hercegovini. Oni sada ono jedino što “znaju“, a to je “klasna borba“ kao osnova društvenog kretanja, pokušavaju podmetnuti građanskim strankama, misleći da će tako građanske političke orijentacije vratiti u proteklo stoljeće i njihove aktivnosti usmjeriti u pravcu anahronih ciljeva političkog djelovanja.

Čak ni bosanskohercegovačko društvo, koje danas, sa ovakvim političkim koncepcijama na vlasti nije dio modernog svijeta, ne može biti sagledavano iz perspektive “klasnih podjela“. Naprimjer, šta bi to danas u Bosni i Hecegovini bila radnička klasa? Da li su nezaposleni radnici na biroima, građani koji su gurnuti u beznađe i kojima je zaposlenje san koji čak i ne misle da će dosanjati? Ili su to zaposleni koji rade “na crno“? Ili su to, možda, radnici koji su i dalje formalno zaposleni u propalim firmama, ali stvarno ne ostvaruju dohodak i ne mogu živjeti od svog rada? Ili su bh radnička klasa svi oni zajedno?

Problem je što su njihovi interesi potpuno različiti i nemoguće ih je objediniti pod neke “radničke interese“, ili ako se baš želi upotrijebiti taj termin “klasne interese“. O kakvom onda “klasnom identitetu“ možemo govoriti? Takav identitet u današnjim društvima ne postoji, ali postoje interesi građana i određenih društvenih skupina, čije zadovoljenje nije mogućno bez državnih institucija.

Prevara etno-političkih stranaka pokazuje da je riječ o pokušaju da se politička i društvena pitanja zadrže isključivo na razini lažnih pitanja o kolektivitetima. Tako se građanskim strankama pokušava poturiti nepostojeći klasni kolektivitet, koji svoju ništavnost rezultira u jačanju etničkih identiteta, koji u stvarnosti ništa ne rješavaju i ne doprinose rješenju niti jednog problema koji građanin kao pojedinac ima.

Uspjeh podmetanja lažnih tema i okretanja građanskih političkih orijentacija u pravcu bavljenja iluzijama, međutim, ne ovisi od etno-nacionalnih politika i njihovih zvučnika, nego od razložnosti političkih organizacija prema kojima se okreće ova propagandna mašinerija i pokušava njima manipulirati. Nažalost, neki od propagandista etno-političkih orijentacija danas imaju podršku i u dijelovima nekih stranaka koje bi se trebale beskompromisno suprotstavljati takvoj politici. Zato je uspješnost ovakvih nastojanja vezana prije svega za slabosti građanskih političkih orijentacija, koje moraju definitivno raščistiti sa svakom vrstom čak i primisli o mogućnosti pravljenja kompromisa sa etno-političkim orijentacijama. U građanskim strankama, prije bilo kakvog političkog uspjeha u budućnosti, mora definitivno prevladati beskompromisnost prema etničkim politikama i shvatanje da se ta beskompromisnost ne zasniva na nekom voluntarizmu, ili trenutačnim, datim okolnostima, nego na različnim epistemološkim strukturama, različnim svjetovima koji se ne mogu pomiriti, izuzev na štetu građanstva. Trenutačno stanje u Bosni i Hercegovini nam to zorno pokazuje.

Bosna i Hercegovina da bi ušla u proces integracije u moderni svijet, mora se od kolektivieta okrenuti individualitetu. Drugačije rečeno, mora se od klasa i naroda, okrenuti pitanjima građana, pojedinaca, koji stvarno i suštinski čine društvo čine zbilju u kojoj živimo. To ne mogu učiniti etnički orijentirane stranke koje žive na mitovima kolektiviteta, nego jedino građanske političke organizacije. Da bi to uspjele, moraju odbaciti sve ono što im nameću politički protivnici, odnosno što im se pokušava servirati iz svijeta kolektiviteta. Uspjeh građanskih opcija direktno je vezan za uspjeh Bosne i Hecegovine!
 
VIJESTI.BA: Često smo u prilici čuti da je građanski antinacionalizam ono što je nacionalizam etničkih stranaka, tobožnji vecinski nacionalizam i slično. Mogu li se legitimni zahtjevi za normalnom građanskom državom porediti sa najprizemnijom kleronacionalističkom retorikom?
 
ARNAUTOVIĆ:
Javnost treba da zna ko su oni koji istupaju sa ovim tezama! To se skriva od javnosti! To su oni lažni intelektualci i estradni znanstvenici koji se u svojim kvaziteorijskim radovima i doktorskim disertacijama zalažu za segregaciju u obrazovanju, koji čak i nečiji profesionalni angažman procjenjuju prema imenu  i prezimenu osobe koja obavlja određene aktivnosti. Radi se o konkretnim osobama čije stavove osobno smatram profašističkim i civilizacijski neprihvatljivim. Imaju li takve sobe legitimitet da bilo kome prigovaraju bilo šta u vezi sa onim što oni rade?

Na samom početku nacionalsocijalističkog ludila u Njemačkoj, za stanje u kojem se država nalazima optuživani su Židovi. Sada se za katastrofalno stanje i nacionalizam koji uništava supstancu Bosne i Hercegovine, od strane onih koji zagovaraju etničke politike, žele optužiti oni koji nisu kreirali postojeće stanje, odnosno građanske stranke. To je situacija koju Theodor Adorno opisuje kroz kritiku psihoanalize kao teorijskog interpretiranja društvene zbilje: onda kada se kritički osvrnete na psihoanalizu, bit ćete optuženi da upravo Vi imate Edipov kompleks! To je princip koji etno-politički estradni intelektualci i zvučnici etničkih politika žele nametnuti kao optiku viđenja svake vrste građanske političke orijentacije. U suštini, radi se o šizofrenom shvatanju društva, u kojem se osobna šizofrenija želi uspostaviti kao stanje društvene zbilje. Nažalost, javni prostor u našem društvu je postao područje u kojem pojedinci svoje dijagnoze pokušavaju uspostaviti kao načela društva. Takvi pojedinci su, istodobno, najpoželjnija oruđa za manipuliranje javnošću, odakle je imperativno potrebna analiza sadržaja medijskog aktivizma, koju, realno gledajući, ne može napraviti svaki građanin za sebe. Zato je od presudnog značaja uspostaviti nezavisne medije, koji danas, izuzev u slučaju pojedinih portala, ne postoje.

Nedavno sam pročitao tekst koji je frapantan dokaz ovoga o čemu govorim. U tom tekstu autor, poznati estradni znanstvenik, ne samo da krajnje proizvoljno kritikuje “lijeve“ političke stranke, nego pravi i korak dalje i najavljuje da uvijek kada “lijeve“ stranke budu u vlasti u Bosni i Hecegovini neće biti dobro stanje. Kao da stanje sada, kada vladaju etno-politike, ima ikakve veze sa dobrim. Pritom se nastoje zamagliti pojmovi “lijevog“ i “desnog“ u političkom djelovanju i sve dovesti do toga da je sve “lijevo“ nepošteno i prijetvorno, a sve “desno“ “izvorno“ i legitimno. I sve to bez ijednog argumenta i političkog osnova za raspravu.

Etno-političke organizacije kroz prmjere ovakvih aparatčika i kvaziintelektualnih istupa nastoje verificirati metod u kojem su tvrdnje o nečemu istovremeno i dokazi za te tvrdnje.Osobno sam se sretao sa takvom argumentacijom, ali je vrlo opasno ukoliko se ovakav način verificiranja lažnog argumentiranja prihvati kao legitiman. Tada ćemo doći u situaciju u kojoj neće biti mogućno razlikovati istinu od laži, što je u dobroj mjeri već prisutno u našoj javnosti. Nosioci ovog oblika destrukcije društva i ad hominem diskreditiranja svake građanske političke opcije su estradni znanstvenici i politički kontrolirani mediji. U takvim okolnostima zahtjev da Bosna i Hercegovina bude građanska država, kao i sve države Evropske unije, zaista se pokušava podrediti kleronacionalističkoj retorici i politici “krvi i tla“.

VIJESTI.BA: Kako komentirate jednu pojavu koju uočavamo a bazira se na percepciji multikulturalizma. Za nacionaliste, osobito čovićevskog tipa, multikulturalizam je demagogija građanskih stranaka, Srbi i Hrvati u njima su daidže i izdajnici, a sa druge strane kada se u redovima nacionalista pojavi i koji pripadnik druge nacije onda taj multikulturalizam odjednom postaje nešto pozitivno, takoreć divno?
 
ARNAUTOVIĆ:
Mislim da ovdje moramo napraviti distinkciju između multikulturalizma i interkulturalizma na jednoj strani i inter-nacionalizma na drugoj strani. Multikulturalizam i interkulturalizam počivaju na priznavanju i uvažavanju Drugog i drugačijeg, a inter-nacionalizam na negaciji i poništavanju Drugog. Uspostavljanjem te distinkcije, postaje jasno da su etno-politike konsekventne u svojim stavovima. Razumijevanje društvene zbilje ne može se zasnivati na neutemeljenom razumijevanju identiteta na temelju etničkog porijekla imena i prezimena. Identitet se iskazuje u djelovanju, tako da etnička nepripadnost nekog imena ne znači i nekonsekventnost u djelovanju, jer obično takvi primjeri predstavljaju i ekstremne slučajeve odsustva morala i svake društvene odgovornosti.

Sjetimo se samo slučaja židovskih policija u Warschavskom getu, koje su bile često rigidnije i od fašista, ili kapoa u koncenracionim logorima, Židova koji su predstavljali drastičnu kontrolu logoraša koju su činili sami logoraši. 

Temeljno određenje takvih pojava je inter-nacionalizam, a akteri tih pojava su nacionalisti kojima nije važna etnička pripadnost, nego pripadnost destrukciji i projektu razgradnje jednog identiteta, jedne države. U tom smislu, mislim da se ne radi o multikulturalizmu, nego inter-nacionalizmu koji je svim etno-politikama ne samo prihvatljiv, nego i potreban kao sredstvo prikrivanja isključivosti. Razumijevanje ovog fenomena mogućno je samo kroz analizu djelovanja inter-nacionalista, koja uvijek potvrđuje - nacionalizam. Inter-nacionalizam je u tom smislu zajednički nazivnik svih nacionalizama i ne treba ga miješati sa multikulturalizmom i interkulturalizmom. Stoga je razumljivo da je on etničkim politikama prihvatljiv i dobrodošao, dok su druge frme društvenih odnosa shvaćene kao neprijateljske.

VIJESTI.BA: Koliko je loša radikalizacija političke retorike od strane HNS-a po unutarnje prilike u BiH a koliko sa druge strane dobra jer je ta organizacija van svake razumne sumnje kao krajnju konsekvencu svoga djelovanja uzela razbijanje BiH, energičnije čak i od Dodika, vraćajući se izvorima svoje politike Bobanu i Tuđmanu?
 
ARNAUTOVIĆ:
Mislim da niti jedna od etničkih politika u BiH nije odustala od svojih “izvornih opredjeljenja“. Bosna i Hercegovina ne može funkcionirati na principu suvereniteta naroda, tako ne funkcionira niti jedna zemlja na svijetu. Radikalizacija retorike HNS-a, odnosno, da budemo precizniji, HDZ BiH, samo je izraz kontinuiteta politike HZHB koja je izvorno separatistička politika ove stranke. Analiza ukupnih odnosa u BiH pokazuje da su i druge stranke etno-politički orijentirane ostale na svojim polazišnim opredjeljenjima i secesionističkim politikama, te kao takve predstavljaju pouzdane partnere HDZ BiH. Trenutačne okolnosti nameću ovoj stranci da preuzme inicijativu u pravcu separatističkih djelovanja, ali njiihovi partneri ne zaostaju za njima.

Neka politička kretanja, možda prije svih formiranje nove hrvatske stranke u središnjem dijelu BiH, mogućno je da predstavljaju i političko shvatanje Hrvata u ime kojih nastupa HNS, da politika HZHB u stvarnom životu ne donosi ništa dobro. Građanske stranke u svakom slučaju moraju raditi na tome da afirmiraju ideju građanstva i pokažu da se primarni životni interesi formiraju kao interesi građana, pojedinaca. U tom smislu, dugoročno gledajući, mislim da politika HNS konkretno radi u korist štete HDZ BiH, ali i razgolićuje druge etno-politike u BiH.

VIJESTI.BA: Kako objašnjavate sljedeći fenomen.Za dio javnosti koji je naklonjen HNS-u sasvim je normalno da se Bošnjaci nazivaju isilovcima, narodom koji tobože zeli neku islamsku drzavu, kojeg se stigmatizira do granica dehumanizacije, dok čak i zvaničnici susjedne države svijetu  ukazuju na opasnost od fantomske radikalizacije Bošnjaka u islamskom smislu, dok isti dio te javnosti grčevito brani svaki sajam ustaštva od Zagreba do stadiona pod Bijelim brijegom.
 
ARNAUTOVIĆ:
Mislim da oni projiciraju sliku Bošnjaka koja odgovara politici koju vode. Takva slika ne odgovara stvarnosti, ali odgovara priči koju žele nametnuti kao stvarnost.
 
VIJESTI.BA: Da li je usvajanje izmjena izbornog zakona kako predlaže HDZ i definitivni kraj BiH, ko to smije potpisati i zbog čega nema konkretnijih prijedloga izmjena iIzbornog zakona od strane probosanskog bloka ili makar od SDA
 
ARNAUTOVIĆ
: Izmjena izbornog zakona bi svakako mogućnost BiH kao moderne, normalne države dovela na ivicu ambisa.  Ne znam šta je to “probosanski blok“. Za mene bi nešto što nosi naziv probosanskog po definiciji isključivalo etničke politike, ali i svaku vrstu kriminala, nepotizma, korupcije, klerikalizma i svega što našu zemlju negira u smislu društva i države. Probosanski blok, ma šta to značilo, mora uključivati sve različnosti koje postoje u BiH i to bez ikakvih kalkulacija i politikantskih interesa. Zato jer je takav blok trenutačno upitan, upitni su i odgovori na prijedloge HDZ, odnosno ne postoje drugačiji prijedlozi izmjena izbornog zakona. Uostalom, zar neko ko sebe stavlja u kategoriju “probosanski“ može biti u koaliciji sa separatistima? Nije li vladajuća koalicija najbolji dokaz da se etničke politike u BiH ne mogu nazivati “probosanskim“ u smislu državotvornim? Upravo zato Građanski savez neće koalirati sa etničkim političkim strankama, svjesni smo da svaka koalicija sa njima predstavlja rušenje države i identiteta moderne političke organizacije, građanske stranke. Takvo koaliranje u svakom slučaju bi značilo odustajanje od moderne države i prihvatanje u naslijeđe današnjeg političkog koncepta, koji je u osnovi postavljen u 19. stoljeću, te koji kao takav ne samo da ne nudi perspektivu života u BiH, nego sasvim sigurno, kao što možemo vidjeti i danas, ne može obezbijediti ni prostojan život građanima.

Razgovarao: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)