17.06.2017. / 22:28h Komentari - Nihad Hebibović za Vijesti.ba

Zašto RS nema etablirane desničarske analitičare ?!

Zašto RS nema etablirane desničarske analitičare ?!
Prije par dana uočio sam jednu zanimljivu pojavu. Ne znam zaista da li je neko do sada o tome pisao, da li je to negdje javno izrekao ili nije. Mogu samo reći da nisam vidio. Naime u Republici Srpskoj se nisu u javnosti etablirali ni kao analitičari ni kao neki javni akademski apologeti režima, nacionalisti, nego čak pomalo apsurdno, antinacionalisti.

Ako na trenutak zastanemo i zapitamo se ko su ljudi iz Republike Srpske koje nazivamo analitičarima ili uslovno rečeno dnevno-političkim tumačima društvene zbilje, odmah nam na pamet pada par imena koja asociraju na to -  a to su uglavnom ljudi lijevo-liberalne provenijencije. Većina njih, iako ih nema puno, izrazito je antinacionalistički nastrojena, kritički usmjerena prema vladajućem režimu ali i prema srpskom nacionalizmu. 

Istina, njih je toliko malo da bi smiješno bilo zaključiti da se radi o nekakvom slobodnom društvu, posebno kada se ima u vidu da je vladajući režim sve "poklopio", kao što bi pogrešno bilo na osnovu te male skupine ljudi, čije se mišljenje ne poklapa sa mišljenjem većine, izvući bilo kakav zaključak o stanju svijesti jednog društva, i odnosu prema nacionalizmu, ratnim zločinima, genocidu i svim drugim pitanjima.

Međutim, zanimljiva je ta praznina na desničarskoj analitici. Ko je recimo prva asocijacija ili političko ideološki oponent, gore navedenoj omanjoj skupini lijevo-liberalnih, da ne ponovim analitičara - sad ću reći javnih ličnosti? Ne mogu se sjetiti nijednog desničarskog trubadura. Sigurno ih ima, ali se ne čuju. Zar to nije malo čudno? Zar se ne bi trebali čuti mnogo više? Zar svojom galamom ne bi trebali prigušuti onih četiri-pet "izdajnika" koji se usuđuju da čak i genocid priznaju. Oni bi možda i htjeli, ali ne mogu. Zašto ne mogu? Zato što nisu potrebni !

Kome nisu potrebni? Nisu potrebni Miloradu Dodiku i njegovoj separatističkoj politici. Postavlja se pitanje zbog čega mu nisu potrebni. Da li zbog toga što Dodik misli da je pokupio svu pamet svijeta, pa sam može nositi ka Beogradu štafetu separatizma; Da li zbog toga što nema dovoljno onih koji kvalitetno mogu advokatisati dugoročne tendencije takve politike? Reklo bi se da se radi i o jednom i drugom.

Dodik, onakav kakav jeste, racionalan, jednostavno ne može vjerovati da bilo kakvi lakeji takvog političkog pristupa mogu bolje od njega obavljati tu misiju. Usudio bih se reći da bi Dodik poslao u tri lijepe materine, prvog onog ko bi mu na noge došao sa jednim prijedlogom kako da se unaprijedi jedna snažna nacionalističko-separtistička dnevno-politička misao. Vjerujem da bi tu naivnu ( u očima Dodika) budalu izmrškao i navrat na nos izbacio kroz vrata svoje kancelarije. Treba uvijek imati na umu i to da Dodik nije pravi srpski nacionalista, uvjerenjem, srcem i dušom, ali je začuđujuća ta njegova iracionalna racionalnost, da za potrebe svoje dnevno-političke propagande ne angažira svježu krv koja zalud dere farmerke po fakultetima društvenih nauka, na kojima se razumije se, ne uči nikakvom antinacionalizmu - tome valjda svjedoči činjenica da Pravni fakultet u Banjaluci organizira romantizirane predstave o Radovanu Karadžiću, dok isti po pamet i ideološko-političku naobrazbu znaju otići u Beograd na divan Vojislavu Šešelju. Doista, kome takvi mogu biti od koristi. Ni sebi samima, pa ni Dodiku. Dodik više cijeni Beogradsku "pamet". Zato srbijanski nadrihistoričari, nadrianalitičari i jesu rado viđeni gosti u Banjaluci. Ti čedomiri antići i slični.

Ali zar to nije pomalo rastužujuće? Zar ne govori o intelektualnoj potkapacitiranosti jednog društva koje nije u stanju, ne samo drugačije da misli od Dodika i dominantnog srpskog nacionalizma, nego nije u stanju da u okviru i takvih relacija ponudi neki novi koncept, ili ako ne koncept onda makar inovaciju. Vjerujem da bi Nikola Koljević, taj Majakovski među republičko-srpskim zločincima danas bio jako rastužen tom činjenicom. Srpski nacionalizam u Bosni i Hercegovini ovisi o intelektualnim sposobnostima Nenada Stevandića i uvjeravanja Nenada Kecmanovića da svi Bošnjaci patološki mrze Srbe. O,kakva dekadencija dekandentnog.

Pa ipak budimo precizniji. Nije baš da nije bilo pokušaja uskaknja na taj brisani prostor. Bilo je. Međutim opet ne iz Republike Srpske, nego iz Federacije. Pamtim slučaj jedog vojnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji je jedno vrijeme pokušavao igrati ulogu Dodikove ideološko-političke logistike. Propao je. Pamtim slučaj još jednog dobrog čovjeka koji se pokušavao tražiti u tim vodama. Ni on se na žalost nije proslavio. I evo ih obojice pod Čovićevim "intelektualno-medijskim nebom", drže Bruce Lee-ja za jaja kao malo vode na dlanu, jer Čović za razliku od Dodika osjeća potrebu za ideološko-političkom logistikom. Ne bi rekao da ih uvažava. Smatram da ih prezire još više od Dodika, ali zar negdje piše da se konji, pored njihove korisnosti  moraju još i  poštovati.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu održavaju autorovo lično mišjenje ali ne nužno i stavove portala.

(Vijesti.ba)


Komentari - Ukupno 26

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
Prikaži još
Podijeli ovaj članak