15.06.2017. / 11:51h Komentari - Zašto MZ "voli Bošnjake"

Haris Imamović: Je li Robert Barry – Bošnjak?

Haris Imamović: Je li Robert Barry – Bošnjak?
Kada je početkom ove godine u Evropskom parlamentu usvojena Rezolucija o napretku BiH u koju je, na prijedlog zastupnika iz Hrvatske, uključena i teza o potrebi za decentralizacijom BiH, činilo se da je HDZ BiH potpuno promijenio svoj odnos prema međunarodnoj zajednici, pretvorivši je iz suparnika u svojevrsno sredstvo (makar samo u percepciji) za provođenje svoje politike etničke fisije Bosne i Hercegovine.

Čović je tada čak uspio ubijediti ne samo članstvo svoje stranke i glasačko tijelo, već i pojedine političke suparnike da je HDZ BiH, uz podršku Republike Hrvatske i kumovanje od strane Njemačke – konačno dobio podršku međunarodne zajednice za provođenje politika, kojima je upravo međunarodna zajednica bila najdjelotvorniji oponent u godinama nakon rata.

Rezolucijom protiv tenkova

Ko je imao dovoljno želje ili straha, mogao je steći utisak da je Čović uspješno iskoristio situaciju, nakon što su SAD predale Evropskoj uniji svoju guvernantsku ulogu u BiH; izgledalo je da će evropska međunarodna zajednica rezolut(iv)no podržati ono što protiv čega se američka međunarodna zajednica borila tenkovima i transporterima 2001. po proglašenju Hrvatske samouprave.

Činilo se da je Čović, zadržavajući iste strateške ciljeve, uspio u potpunosti tranformirati političku metodologiju HDZ-a, odbacivši pučistički i izolacionistički koncept Jelavića iz 2001. odnosno stavljajući tim abhazijsko-osetijskim snovima evropski oreol. Čak i da ni u jednom trenutku nije imao podršku EU, i Njemačke kao njene kičme, za svoju politiku, Čović je već samim širenjem percepcije da ima evropsku podršku – ojačao svoju političku poziciju.

Međutim, u posljednje vrijeme desile su se neke stvari, koje su naštetile toj percepciji, a koje – paradoksalno – korijen imaju u samom HDZ-u. Prije svega, mislim na napade HDZ-ove propagandne mašine na kredibilitet Haškog tribunala (ICTY), a po pitanju procesa protiv rukovodstva Herceg-Bosne, koji su kulminirali održavanjem skupom gargantuovsko-pantagruelovskog naziva – „Veliki skup potpore hrvatskim uznicima u Haagu te svim nepravedno optuženim i osuđenim hrvatskim braniteljima HVO-a“.

Udruženi propagandni poduhvat medija i udruga nacionalističke provenijencije proticao je pod političkim pokroviteljstvom HDZ BiH. To je jasno značilo da Čović kreće u nasrtaj na percepciju poboljšanih odnosa sa međunarodnom zajednicom, jer šta je drugo mogao proizvesti napad na sud, kojeg je osnovala i iza koje stoji međunarodna zajednica, nego odlučnu političko-diplomatsku reakciju međunarodne zajednice.

Tako je HDZ-ova kampanja protiv Tribunala, sa koncertom uznicima kao kulminacijom, izazvala nedvosmisleno zvanično protivljenje Vijeća za implementaciju mira (PIC), Evropske komisije i Delegacije Evropske unije u BiH.

Čović je, za kratko vrijeme, prešao put od „lidera evropskih nazora“, čija politika ima (navodno) podršku Evropskog parlamenta, do (samo)izoliranog barbarskog satrapa, koje su mu priskrbili napadi njegovih medijskih jurišnika na PIC. Riječju, od lidera koji predaje aplikaciju za ulazak BiH u EU, Čović se odjednom našao u poziciji, koja je sličnija Dodikovoj referendumskoj, nacionalno-paranoičnoj, kada se njegovoj politici protivi „cijeli svijet“, s time da je referendum bio mnogo ozbiljniji politički događaj od koncerta. Razlika između referenduma i koncerta je zapravo razlika u stepenu snage i ozbiljnosti dva aktuelna bh. separatizma.

Indikativna je bila i diskurzivna promjena kod korifeja čovićevske političke misli, koji su za vrijeme rezolucije blagonaklono gledali prema međunarodnoj zajednici u vidu EU kao potencijalnom savezniku za provođenje trećeentitetskih ciljeva, a tokom dešavanja u vezi s koncertom bili su prepuni agresivne defanzivnosti prema međunarodnoj zajednici.

Medijske postrojbe HDZ BiH protiv međunarodne zajednice

Primjetno je i obnavljanje HDZ-ovskog narativa o negativnoj ulozi međunarodne zajednice u poslijeratnim političkim procesima. Tako su, recimo, medijsko-kolumnističke postrojbe HDZ-a ponovo podsjetile da je međunarodna zajednica „nametnutom izmjenom izbornog zakona asistirala jednoj pogubnoj politici, a u ovom slučaju je to bila bošnjačka unitaristička politika“.

Zatim, da međunarodna zajednica podržava gaženje „konstitutivnih prava“ (sic!) pod krinkom „borbi protiv podjela“, što je protivustavno djelovanje u BiH, kako naglašavaju u udruženom medijskom poduhvatu, valjda zazivajući neku vrstu erdoganovsko-orbanovskog zavođenja ustavnog reda i poretka, kroz ograničenje ili zabranu širenja liberalnih koncepata (npr. o građanskoj jednakosti i građanskim prvima, neovisno o etničkom, klasnom, seksualnom i drugim identitetima), odnosno finansiranje istih od zapadnih vladinih ili nevladinih izvora.

HDZ-ovi medijski padobranci, kao i ostali ljudi,dakako imaju pravo da budu nezadovoljni stavovima i angažmanom međunarodne zajednice, ali ne bi bilo zgoreg da se zapitaju koje su krajnje konsekvence njihovih teza. Najprije, ako vjeruju da međunarodna zajednica radi u interesu Bošnjaka, a protiv interesa Hrvata – zašto je tako? Da li uistinu vjeruju, i mogu nekog uvjeriti da SAD ili zemlje EU, eto tako, jednostavno više vole Bošnjake nego Hrvate, ili se radi o tome da su SAD i EU promovisale koncept države kao zajednice građana, kakav i sam imaju, a ne koncept zajednice naroda, kakav njihovo političko-pravno naslijeđe ne poznaje?

Međunarodna zajednica nije ni na strani Bošnjaka, ni protiv Hrvata, već na strani svojih principa.

HDZ-ovi sovjetski borci protiv globalizacije

Možete se protiviti američkom konceptu širenja vlastitih vrijednosti (putem nevladinog sektora, pa čak i vojnim intervencijama i okupacijom); možete se protiviti i  evropskom konceptu integracije država u jedinstven politički, pravni i ekonomski sistem EU. Ali ta potreba za političkom, pravnom, ekonomskom, pa i vrednosnom asilimacijom drugih jeste temelj vanjske politike EU i SAD-a, za razliku od, recimo, Kine ili Rusije, koje bi sa svojim komunističkim naslijeđem, slijedeći logiku HDZ-ovih kolumnista, bile mnogo bolji partner za BiH.

Kina i Rusija bi, recimo, sa svojom politikom nemiješanja i odsustva volje za političko-pravnom i vrednosnom asilimacijom zemalja sa kojima sarađuje, zadovoljavale visoke standarde koje pro-čovićevski mediji – postavljaju pred SAD i EU. 

Također, dok Sjedinjene Države i EU poznaju i preferiraju koncept građanske države, u kojoj građani, a ne etničke skupine, biraju svoje predstavnike, i u kojoj niko nema pravo veta na osnovu etničke, spolne, klasne ili druge pripadnosti – Rusija i Kina imaju komunističko naslijeđe, koje razumije ustavni sistem kreiran na osnovu etničkog ili klasnog identiteta. Tako je, recimo, Sovjetski savez bio ono što HDZ traži da bude BiH – zajednica naroda, čiji su pripadnici (Azerbejdžanci, Rusi, Kazahstanci, itd.) imali puna prava samo na „svojim“ teritorijama. (Čak su imali i interni pasoš, odnosno ograničenu slobodu mijenjanja prebivališta unutar SSSR-a.)SAD i evropske zemlje su se borile i prije i poslije Barryjevih i Petritschevih amandmana, širom svijeta protiv političkih sistema, koji u etničkom ili klasnom identitetu vide izvorište poliitčkih prava, a u ime zajednice nediskriminisanih građana, pa je iracionalan zahtjev HDZ-ovih kolumnista da se u BiH odreknu tih principa i da se bore za sovjetski sistem zajednice naroda.

O čemu Čović šuti dok govori o Izbornom zakonu

Za razliku od svojih medijskih stražara– Dragan Čović se suzdržavao od kritika na račun međunarodne zajednice u vezi sa Izbornim zakonom. Već duži period, još od presude Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, on vodi kampanju za izmjene Izbornog zakona, a samo uži krugovi stručne javnosti znaju da je „sporne“ odredbe u izbornom zakonodavstvu unijela međunarodna zajednica, rukom voditelja misije OESS-a u BiH Roberta Barryja, tj. njegovim amandanima na Izborni zakon kojima je omogućeno da svi zastupnici u svim kantonalnim skupštinama biraju delegate u Dom naroda FBiH i čime je ustavno-izborni sistem u FBiH približen građanskom modelu. Čoviću više odgovara da javnost živi u uvjerenju kako je „sarajevska unitaristička politika“ – a ne međunarodna zajednica (u skladu sa svojim principima) – nametnula aktuelni Izborni zakon, te računajući na neupućenost javnosti, prešućuje ulogu međunarodne zajednice u kreiranju postojećeg stanja; štaviše, pokušavajući da stvori predstavi (kao u slučaju rezolucije EP) da je i međunarodna zajednica protiv Izbornog zakona,kao da ga nije ona donijela, kao da su ga „sarajevske“ stranke donijele, i kao da će ga „sarajevske“ stranke izmijeniti pod njenim pritiskom.

Međutim, posljednji sukob sa međunarodnom zajednicom po pitanju Haškog tribunala, odnosno koncerta podrške ratnim zločincima, promijenilo je kontekst priče o Izbornom zakonu.Čović i HDZ su začas ukinuli predstavu da su miljenici međunarodne zajednice i EU. Dalje, Čovićevi mediji, koji su kada je bila aktuelna rasprava o rezoluciji – bili srcem uz međunarodnu zajednicu, sada su okrenuli ploču i promovišu predstavu, po kojoj je međunarodna zajednica u kolaboraciji sa Bošnjacima nametnula institucionalnu neravnopravnost Hrvatima.

Možda Čović i HDZ imaju računicu da će dobiti širu podršku kod svog glasačkog tijela, ako krenu radikalnijom političkom linijom, koju označava „koncert uznicima“, pa makar ulazili u konflikt s međunarodnom zajednicom, nego li da rade, kao što su u slučaju s Rezolucijom, na stvaranju percepcije da imaju međunarodnu podršku. Možda zahvaljujući koncertima i popratnim efektima HDZ osvoji više glasova, možda ne; ali u svakom slučaju, što više koncerata bude, sve je manje prostora za spin da međunarodna zajednica, prvenstveno EU podržava HDZ-ove izmjene Izbornog zakona itd. – i sve je manje mogućnosti da čak i SDA, koja je u tom smislu pokazala najviše spremnosti i razumijevanja za HDZ, podrži te izmjene. HDZ-ova solidarnost sa političkim liderima Herceg-Bosne daje dodatnu legitimaciju strankama ljevice da HDZ-ovu političku poziciju, pa i borbu za izmjene Izbornog zakona, osporava kao nastavak ratnih ciljeva samo drugim sredstvima.

Stranputica (samo)izolacije

Svaki novi koncert haškim uznicima, ili slični događaji, predstavljat će novi doprinos Čovića i HDZ-a (samo)izolaciji. Revan u takvim nastojanjima, Milorad Dodik je završio na crnoj listi Sjedinjenih Država.Pokrećući Reviziju, za koju je unaprijed znao da je izgubljena, Bakir Izetbegović je doveo sebe također u (samo)izolacijsku poziciju, gdje je kritikovao na kraju Sud, što će reći – međunarodnu zajednicu.

Ideje da međunarodna zajednica gaji nekakvu iracionalnu ljubav prema Bošnjacima, odnosno mržnju prema Hrvatima, zbog koje se pred Haškim tribunalom sudi liderima Herceg-Bosne ili zbog koje je nametnut „unitaristički“ Izborni zakon, predstavlja sumrak političke racionalnosti i znače početak ideološke histerije. Ulazak u konflikt s međunarodnom zajednicom i radikalizacija glasačkog tijela narativima koji graniče s teorijama zavjere („cijeli svijet protiv nas“) s ciljem uvođenja opsadnog stanja u političku zajednicu, označava agresivnu slabost i nemogućnost da se politički ciljevi ostvare političkim sredstvima, a druga nikome u BiH nisu na raspolaganju. 

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje ali ne nužno i stavove portala

(Vijesti.ba)


Komentari - Ukupno 35

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
Prikaži još