07.06.2017. / 18:23h Intervjui - Enver Kazaz za Vijesti.ba

Ne postoji unitaristička politika u BiH: To je propagandna HDZ-ova politička parola

Ne postoji unitaristička politika u BiH: To je propagandna HDZ-ova politička parola
Treba skinuti stigmu sa pojma unitarizma. Naime, unitarizam znači funkcionalnu zemlju sa jednakim pravima svih građana, i on sam po sebi ne bi isključivao ostvarenje etničkih prava. Suprotan pojam od unitarizma nije federalizam kako hoće reći HDZ nego zapravo secesionizam. Kada bi se ozbiljno promotrile političke partije u Bosni i Hercegovini moglo bi se slobodno konstatirati da nijedna ne zagovara unitarna načela, a "unitarizam" služi kao dobra propagandna parola za intelektualnu zajednicu sklonu Čoviću, koja propagira neku fantazmu o Bošnjacima kao velikoj prijetnji hrvatskoj etničkoj skupini, kazao je u razgovoru za Vijesti.ba profesor Enver Kazaz.

VIJESTI.BA: U BiH se na političkoj sceni trenutno najviše lome koplja oko izbornog zakona. Nastoji se stvoriti takva predodžba na osnovu presude Ustavnog suda BiH, po apelaciji Bože Ljubića, da se izborni zakon mora mijenjati baš na onaj način kako to predlažu HNS i HDZ, kao da je Ustavni sud to propisao. Putem medijske kampanje i jedne agresivne retorike HDZ je uspio da nametne takav narativ, dok sa druge strane nema nikakvog odgovora na takvu vrstu političke funkcionalizacije presude Ustavnog suda. Kako Vi gledate na to?

KAZAZ: Vladajuća bošnjačka politička partija, na čelu sa najnesposobnijim političarem trenutno u Bosni i Hercegovini, gospodinom Izetbegovićem, je u potpunoj političkoj i medijskoj defanzivi kada je u pitanju izmjena Izbornog zakona. Osim svojih propagandističkih glasila, SDA se nije potrudila dati ozbiljnu pravnu analizu te presude i njenih posljedica, niti se ozbiljno potrudila da u javni prostor izbaci neki svoj program po kojem bi rješavala tu presudu.

Izetbegović se već davno odrekao Bosne i Hercegovine i on o Bosni i Hercegovini nema u svojm istupima nema nijedan ozbiljan stav. Kako on misli Bosnu i Hercegovinu, koja je njegova vizija, da li uopšte on misli o multietničkoj Bosni i Hercegovini ili sve čini da dođe u poziciju da on stvori taj tzv treći bošnjački entitet, to možemo samo nagađati. Prema tome politička i medijska ofanziva HDZ-a potpomogunuta akademskom zajednicom oblikuje javni prostor i zaista tumači presudu na način da ona u svojoj osnovi povlači secesionističke koncepte u Bosni i Hercegovini.

Kada se pogledaju prijedlozi HDZ-a onda se može konstatovati samo jedna dimenzija; Način na koji HDZ tumači tu presudu, a naravno HNS je jednak HDZ-u, je uvođenje diskriminacije, i to međuetničke a onda i unutaretničke, tako da bismo dobili višestruku diskriminaciju na političkoj osnovi u Bosni i Hercegovini.

HDZ je tu angažairao čitavi niz radikalnih intelektualaca i to ne samo sa nacionalističkim nego rekao bih čak i rasističkim stajalištima. SDA je angažovala nikog, osim nekolicine polupismenih novinara. Shodno tome, mora se reći da je međuetnička ravnopravnost ono što mora biti princip konstituisanja multietničke Bosne i Hercegovine, ali međuetnička ravnopravnost na cijelom prostoru BiH. 

Drugi princip je upravo takav da međuetnička ravnopravnost ne isključuje građanina građanina kao političkog subjekta. Vrlo lako bi se mogla rješiti konstitucija nove postdejtonske Bosne i Hercegovine kada bi se primjenilo načelo institucionalne ravnopravnosti tri etničke zajednice i unutar toga kada bi se ispoštovao građanski princip koji bi onda omogućio konstituisanje neutralnog političkog prostora, ili prostora dijaloga između tih zajednica. Ovako je zemlja zakovana između dvije težnje; Jedne republičkosrpske secesionističke i HDZ-ovske koja sve više postaje neka vrsta retoričkog secesionizma bez šanse da se on ostvari.

Vrlo je važno napomenuti da HDZ za svoj secesionistički projekat traži saveznika u republičkosrpskom secesionizmu a trebao bi da ostvari što ozbiljniji dijalog sa bošnjačkim i građanskim partijama. Budući da u njima vidi demonskog političkog neprijatelja, HDZ Hrvate gura u  politički sukob sa Bošnjacima a taj sukob može imati nesagledive posljedice i po Hrvate i po BiH.

VIJESTI.BA: Iz Hrvatske stalno stiže podrška onakvim prijedlozima izmjena Izbornog zakona po kojem je enticitet taj koji je isključivi nosilac suvereniteta. Međutim opet nema nikakve rekacije, intelektualne, političke u pravcu da se kaže da se radi o suštoj suprotnosti sa evropskim pravnim građanskim principa. Kako Vi komentarišete tu intertnost?

KAZAZ: Dio akademske zajednice je reagirao u dva ili tri teksta.

VIJESTI.BA: I to je sve?!

KAZAZ: Da, to je sve. Ali važno je reći da je akademska zajednica u Bosni i Hercegovini politizirana i poslušna, da je ona intelektualno porobljena te odgaja i stvara nacionalističke narative. Nacionalističke partije svoj legitimitet stiču upravo preko takve akademske zajednice. Druga dimenzija je neposobnost vladajuće bošnjačke partije koja je enormna i ta nesposobnost pokazuje da njoj nije stalo do oblikovanja javnog mnijenja nego do neke vrste jadne propagande koja bi uvela erdoganističku fantazmu u BiH te radila na izolaciji i klerikalizaciji Bošnjaka. Ako je to stvari cilj politike Izebegovića, a svi njegovi potezi upućuju na to da jeste, onda bismo mogli reći da Izetbegović svojom pasivnošću dovršava u političkom polju ono što je u Dejtonu potpisao njegov otac. Sve više sam uvjeren da stvarna namjera tog političara i ljudi oko njega, ustvari dolazak u situaciju u kojoj će reći da su pod pritiskom međunarodne zajednice morali da potpišu sve ono što im HDZ isporučuje.

VIJESTI.BA: U javnom diskursu često se koriste pojmovi poput secesije i unitarizma. Čak i određeni intelektualni krugovi probosanske orijentacije na neki način prihvataju taj narativ kao da zaista i postoji neka jaka prounitaristička politika, a ona se apsolutno nigdje ne vidi. Šta je to, kakav unitarizam? Koji? Gdje?

KAZAZ: Osim Harisa Silajdžića koji je u formuli 100 posto Bosna i Hercegovina i elemenata Komšićeve politike, ozbiljnog unitarnog pristupa politici nema u Bosni i Hercegovini. Osim toga treba skinuti stigmu sa pojma unitarizma. Naime, unitarizam znači funkcionalnu zemlju sa jednakim pravima svih građana, i on sam po sebi ne bi isključivao ostvarenje etničkih prava. Suprotan pojam od unitarizma nije federalizam kako hoće reći HDZ nego zapravo secesionizam. Kada bi se ozbiljno promotrile političke partije u Bosni i Hercegovini moglo bi se slobodno konstatirati da nijedna ne zagovara unitarna načela, a "unitarizam" služi kao dobra propagandna parola za intelektualnu zajednicu sklonu Čoviću, koja propagira neku fantazmu o Bošnjacima kao velikoj prijetnji hrvatskoj etničkoj skupini.

VIJESTI.BA: Sve članice PIC-a, institucije EU, i međunarodno zvaničnici decidno su osudili najavu koncerta podrške tvz "haškim uznicima". Ono što je zanimljivo je sljedeći momenat; Oni koji staju u odbranu toga, sada ironično prigovaraju da je OHR-u problem jedan obični koncert, a tu se prije svega aludira na visokog predstavnika i zanemaruje se da se radi o stavu civiliziranog dijela svijeta. Kako gledate na tu samu najavu koncerta podrške ali i ovu relativizaciju osude toga od  strane međunarodnih zvaničnika?

KAZAZ: Radi se o dugoročnom projektu i HDZ-a u Hrvatskoj i u BiH relativizacije fašističke odgovornosti za Drugi svjetski rat i restauraciji fašističkih vrijednosti u društvu. Thompson je bez sumnje medijska osoba koja u svojoj muzici promovira fašističke ideje. Nema nikakve razlike između tog koncerta i davanja imena ulica po fašističkim zločincima. Ali zar u Sarajevu SDA nije rehabilitirala čitavi niz osoba koje su sklone fašizmu. Fašizam je u modi i njegova rehabilitacija pretvorila se u restauraciju. Pričati o Thompsonu kao rodoljubivom pjevaču  znači na jedno oko gledati na Pavelića a na drugo oko uzdizati fašističke ideje. To znači relativizirati broj ubijenih u Jasenovcu a preuveličavati u Blajburgu, ili preuveličavati broj hrvatskih žrtava u zadnjem ratu a relativizirati odgovornost Boban- Tuđmanovog projekta koji je osnivao koncetracione logore, vršio masovne progone, etnička čišćenja i silovanja.

Razgovarao: Nihad Hebibović
 

(Vijesti.ba)