19.05.2017. / 22:22h Komentari - Gordana Katana

Početak kraja Dodikove ere?

Početak kraja Dodikove ere?
Konačno je dio srpskih poslanika pokazao da više nije spreman nasjesti na Dodikovu priču da je svako ko glasa protiv onoga što on naumi izdajnik srpskih interesa i RS-a.

U srijedu, 17. maja, okončana je u Narodnoj skupštini RS-a dvodnevna rasprava o odluci Vlade o prodaji državnog kapitala RŽR Ljubija Israeli Investment Groupu. Unatoč burnoj debati tokom koje je bilo evidentno da Savez za promjene i DNS neće dati svoj glas za prodaju Ljubije, u pauzi koja je uslijedila gotovo sve novinarke/novinari bili su uvjereni da će SNSD i SP i ovog puta uspjeti da, ili unutar Koalicije Domovina, ili pak poslanika opozicije, nađu neophodnu većinu za podršku Vladinoj odluci. No, kao pljuska posred im lica uslijedila je javno saopštena odluka Domovine “da papci nisu i nikada neće biti”, pa stoga neće dati svoj glas za prodaju Ljubije. Tako se danima korištena fraza da će glasanje o toj odluci biti Dan D i obistinila.

Na nevjericu, blago je reći, i SNSD-a i socijalista. Ali ponajprije lidera SNSD-a Milorada Dodika. Dok su se nizale zadovoljne reakcije opozicije zbog neprodaje Ljubije, koja je s pravom izašla iz ove priče kao pobjednik, Dodikovim poslanicima trebalo je manje od minuta da kao furije napuste zgradu parlamenta. Nakon 12 godina, u kojima je Narodna skupština bila tek glasačka mašina u rukama vlasti, desilo se doslovno čudo. DNS koji je učešće u vlasti koristio samo zarad vlastitih benefita, prvi put napravio je ozbiljan iskorak. Procijenivši da 850 radnika ArcelorMittala, jednako kao i radnici Željeznica, ali i ekonomska stabilnost prijedorske regije vrijede više od 93 miliona maraka, koliko je IIG bio spreman platiti RŽR Ljubija. A 39 srpskih poslanika pokazalo je da više nisu spremni nasjesti na Dodikovu priču da je svako ko glasa protiv onoga što on i klika oko njega naumi izdajnik srpskih interesa i RS-a. Jer većina takvih odluka u godinama iza nas RS-u su nanijele ogromnu i ekonomsku i političku štetu, a jedine benefite imao je samo uzak krug ljudi vezanih za predsjednika ovog bh. entiteta s njim na čelu.

Istina, zaigrao je Dodik na tu kartu. Netom pred početak rasprave pojavio se u Narodnoj skupštini i održao konferenciju za novinare. Samo krajnje neupućeni u način njegovog djelovanja pomislili su da je istinski povod tomu rasprava koja se vodila o Vladinoj strategiji za razvoj sporta. U kojoj se opozicija dotakla i načina na koji su pojedina javna preduzeća finansirala i to obilato omiljeni mu košarkaški klub - laktašku Igokeu. Stvarni povod bio je pokušaj da javnosti poruči da “su svi koji budu glasali protiv prodaje Ljubije plaćeni od ArcelorMittala”. I da im je Mittal srcu bliži od “ekonomskog prosperiteta RS-a, novih radnih mjesta, podsticaja privredi, povećanja penzija, poljoprivrednika”. I valjda je tu i ključni problem. Jer nisu 92 miliona maraka harmonika pa da se mogu rastegnuti do te mjere da bi se sve rupe njima pokrpale.

Iz dešavanja oko Ljubije iščitava se jasna poruka da koalicija koja 12 godina suvereno vlada RS-om nije više onoliko monolitna kako bi to Dodik želio. I poruka da građani ipak počinju više brinuti o vlastitim stomacima, nego o nacionalnim interesima. Koji ih niti su u stanju nahraniti, niti sačuvati njihovu djecu da postanu dio ekonomskog zbjega koji hrli što dalje od “boljeg i uspješnijeg dijela BiH”.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu održavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove Portala

(Vijesti.ba / Oslobođenje)


Komentari - Ukupno 20

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
Prikaži još