20.03.2017. / 23:27h Intervjui - Emir Zlatar za TV1

Moguće optužnice protiv generala Armije RBiH su sramota za Hrvatsku

Moguće optužnice protiv generala Armije RBiH su sramota za Hrvatsku
Uspostavljanje Herceg – Bosne i Srpske republike BiH kako se RS zvala na početku, te Autonomne pokrajine Zapadna Bosna su projekti koji su značili udar na Republiku BiH, a koji su vođeni iz susjednih država, Srbije i Hrvatske. Dogovorili su ih Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. To su bile političke ekspoziture, koje nažalost poslije agresije i genocida još žive, istakao je u Dnevniku TV1 generalni sekretar VKBI Emir Zlatar.

TV1: Državni delegati Kluba Srba iz SNSD-a i DNS nisu došli na sjednicu Doma naroda. Nezvanično, razlog je pokušaj pokretanja revizije presude protiv Srbije. Kako gledate na potez ove dvije stranke?

ZLATAR: SNSD u kontinuitetu ruši državne institucije. To su ljudi koji nisu izabrani od građana nego političkom voljom moćnika. Treba uputiti pismo predsjedniku SNSD-a da se vidi zbog čega nisu došli.

TV1: U sličnom svjetlu potaz i NDP-a. Podnijeli su krivične prijave protiv Sakiba Softića i Bakira Izetbegovića za lažno predstavljanje, odnosno zloupotrebu položaja. Šta očekujete od Tužilaštva BiH koje je i prije NDP-a pokrenulo istragu?

ZLATAR: Državno Tužilaštvo će raditi u skladu sa zakonima. Ne znam koji su razlozi NDP-a da uđe u podnošenje krivične prijave, jer je u skladu s domaćim pravnim normama Sakib Softić imao odluku Predsjedništva Bih iz 2002. godine, a koja nikada nije stavljena van snage. Po kojem osnovu tuže Izetbegovića, ostaje nejasno, jer nije imao nikakvu formalno – pravnui ulogu u procesu podnošenja revizije. Radi se o manipulaciji osjećanjima srpskog naroda i dokazivanju ko je veći Srbin, Čavić, Dodik... Potpune besmislice u odnosu na položaj bh. društva i države. Ako se žele zateći odnose, to će štetiti svima. To su prepozicioniranja na političkoj sceni RS.

TV1: U Hagu je počeo žalbeni postupak Prliću, Praljku i ostalima. Šta očekujete u slučaju gdje su prvostepenom presudom osuđeni i za udruženi zločinački poduhvat?

ZLATAR: To je jedan od najinteresentnijih procesa, koji je bio u sjeni bh. politika proteklih godina, ali bez osnove, jer je to jedan od ključnih predmeta u Hagu, koji treba utvrditi činjenice o strašnim zločinima na prostoru tzv. Herceg – Bosne, nad nehrvatima. Uspostavljanje Herceg – Bosne i Srpske republike BiH kako se RS zvala na početku, te Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, su projekti koji su značili udar na Republiku BiH. Koji su vođeni iz susjednih država, Srbije i Hrvatske. Dogovorili  su ih Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. To su bile političke ekspoziture, koje nažalost poslije agresije i genocida još žive.
Ovaj predmet treba dati odgovore na zločine i etničko čišćenje koji nisu u vremenskom razdoblju bili kao oni pod komandom Radovana Karadžića i Ratka Mladića. No, po intenzitetu su bili i strašniji.

TV1: U isto vrijeme nekako počinje i priča o mogućim optužnicama iz Hrvatske protiv bivših oficira i generala Armije R BiH. Koliko je to sve povezano?

ZLATAR: Očito je da ima veze. Ne mislim da su optužnice koje se pripremaju u Hrvatskoj osnovane. To je paradoks i ne znam zbog čega to Hrvatska radi, ali treba posmatrati i u kontekstu samita premijera koji je održan u Sarajevu, gdje u delegaciji BiH nije bio niti jedan predstavnik iz HDZ-a, a koji je prisustvovao „naučnom skupu“ u Neumu, pod pokroviteljstvom predsjednice Hrvatske Grabar – Kitarović. Pokušaj je Hrvatske da usloži situaciju u BiH optužbama protiv generala, svih nacionalnosti. To je očajnički pokušaj, koji pokazuje neodustajanje od etničke podjele BiH, kako ne bi na svjetlo dana izašli zločini počinjeni pod pokroviteljstvom tadašnjeg režima u Hrvatskoj. Niti jedan od generala nije prešao ni pedlja van granica BiH u periodu rata. To je sramota vlasti u Hrvatskoj.

Ako ih i pokušavaju teretiti za neke zločine, moraju to ustupiti Tužilaštvu BiH po sporazumu između Srbije, Hrvatske i BiH. Žalosno je što to radi hrvatsko rukovodstvo, posebno zbog činjenice što je Hrvatska susjed s najdužom granicom s BiH, ali i zemlja članica EU, od koje je BiH očekivala ruku prijateljstva. Očito je da se neki scenariji još pripremaju od Hrvatske, koja je nije prihvatila standarde EU.

zlatar-tv1-cms

TV1: Vratimo se temi pokušaja revizije. Izetbegović, ali i iz pravnog tima BiH navode da nije kraj. Vidite li vi način na koji se Srbija može teretiti nakon što je Međunarodni sud pravde odbio zahtjev za reviziju?

ZLATAR: Ne znam koje bi to bile mogućnosti. To je pitanje za pravne stručnjake. Nisam siguran da se tužba može ponovo podnijeti, pa ne vidim mogućnost. No, sigurno je da će u narednih nekoliko decenija u BiH ova pitanja biti u fokusu i zločinaca i žrtava, a dok se ne desi katarza i ne prisile oni koji su ih počinili da priznaju zločine, te ponude reparaciju žrtvama. Iluzija je graditi nadu da nakon stravičnih zločina, možete ekonomskim reformama potrati genocid. Paralelno s tim treba otvarati procese, ekonomsku i kulturnu saradnju, odnosno ono što će poboljšati svakodnevni život i u BiH i u susjednim državama. Ova pitanja sigurno se neće zatvoriti do konačnog priznavanja zločinaca. 

TV1: Generalni ste sekretar Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI). Koliko organizacije kao što su VKBI, Islamska zajednica, Svjetski kongres Bošnjaka, Preporod, BANU, ali i bošnjačka politika doprinose jačanju bošnjačkog integriteta, ali i jačanju BiH? 

ZLATAR: Pomenuli ste nekoliko institucija. Kada ih ovako nabrojite i njihove nazive iznesete u javnost, to izgleda jako impozantno. Međutim, rezultati rada, saradnje, koordinacije tih institucija i organizacija vidljivi su u svakodnevnom životu. Te organizacije bošnjačkog naroda nemaju adekvatan način saradnje, jer postoji dosta pozicija i situacija u kojima se određene institucije bave poslom ili organizacijom kojima ne bi trebale. Na primjer, ako se Islamska zajednica bavi pitanjem identiteta ili nacionalnim pitanjem Bošnjaka, onda možemo doći u situaciju da se na primjer Preporod ili BANU počnu baviti pitanjima vjere. 

Dakle, rekao bih da postoji jako puno zapuštenosti u tim odrganizacijama. Mnogo je rasutosti zbog individualnog djelovanja. Ja ne znam da li su BANU uspostavile institucije ili pojedinci, i sve ove druge institucije koje su se izrodile, pomenuli ste Svjetski kongres Bošnjaka, a ja znam da Vijeće nije učestvovalo u tome, kao ni Preporod, niti Sabor Islamske zajednice, i niz drugih institucija bošnjačke provinijencije.

U narednom periodu treba otvoriti odnos bošnjaštva prema bosanstvu, jer BiH je država Bošnjaka koji u njoj žive, ali i matica Bošnjaka koji žive van BiH i svakako u kontekstu onoga što jeste hiljadugodišnji, kako ga mi zovemo, bosanskohercegovački pluralizam. Bošnjaci su ti koji moraju jačati i snažiti bosanski identitet, prije svega. Ostaje jedno pitanje koje će se vjerovatno i u narednom periodu rješavati, a to je taj bošnjački i bosanski identitet, da li su Bošnjaci samo pripadnici islamske vjere ili Bošnjaci mogu biti pripadnici katoličke, pravoslavne vjere. Dakle, govorim o samom nazivu identiteta nacije koja živi u BiH. 

U svakom slučaju, Bošnjaci zajedno sa Hrvatima i Srbima koji nisu konstitutivni narodi, nego autohtoni narodi - mislim da tu treba tražiti novi koncept - BiH 2020 ili BiH 2030. Pomirenje tog etničkog i građanskog, dakle individualnih ljudskih prava i sloboda koja su potpuno derogirana u BiH, bez ozbira o kakvoj se naciji radi, mora biti nešto gdje će se sva tri nacionalna vijeća izjasniti ili sva tri nacionalna korpusa barem kroz ključne nacionalne institucije.

VKBI će u tom kontekstu intenzivirati saradnju sa Srpskim građanskim vijećem, Hrvatskim narodnim vijećem kako bismo ponudili jednu inicijaciju onoga što treba da bude BiH 2020 ili BiH 2030. U fokusu će biti okvir gdje ljudi žive, a to je država i njene institucije. Mislim da će tu biti blokada gdje ćemo se već jednom morati suočiti sa politikama koje svoju snagu, energiju i identitet crpe u susjednim državama. Mislim da je to nešto što čeka BiH u narednom periodu, jer sa ovim postojećim ustavim okvirom, koji je svima svezao noge i ruke, ne može biti dobro nikome. Puno će tu trebati strpljenja i odricanja. U tom kontekstu treba graditi saradnju u kojoj će se svako osjeati komotno na cijeloj teritoriji BiH. 

Slušao sam u vašem Dnevniku generale bosanske vojske Divjaka i Karavelića, to je odgovor na stanje u kojem se društvo nalazi. Političke stranke su gotovo potpuno odvojene od društvenih organizacija, kojima pripada i VKBI. Mi gotovo da nemamo nikakvog konkretnog kontakta ili mogućnosti da prezentiramo neke svoje projekte i da dobijemo podršku države i državnih institucija, entitetskih institucija. Pretpostavljam da je tako i sa Preporodom, Bošnjakim kongresom i nizom drugih institucija, koje treba da izgrade zajedničke temeljne vrijednosti. Mislim da nije moguće da jednu instituciju nazovemo Svjetskim bošnjačkim kongresom, a da nijedna od temeljnih bošnjačkih institucija pojma nema o tome ili da se Sabor Islamske zajednice pretvori u sabor jedne političke probošnjačke organizacije. 

Te se stvari moraju mijenjati i pluralizam se mora unositi u te institucije, a ono što su zajedničke vrijednosti Bošnjaka, Hrvata i Srba moraju biti minimumi koji će biti izvedeni na nivo države BiH. Ponavljam, mi svi zajedno nismo konstitutivni narodi, već smo autohtoni narodi u BiH. Ta konstitucija proizilazi iz te autohtonosti. Taj društveni proces je očigledno dugotrajan. Proteklih desetak godina potrošeno je nažalost na realpolitiku i ovladavanje javnih dobara od strane političkih elita, a ne u kontekstu društvene integracije, gdje bi ove organizacije imale prostor i mogućnost da djeluju. Ekonomija se ni u jednoj državi ne može razvijati, ukoliko ona nije ustanovljena na zakonima, na tržišnim principima, a sve to opet mora biti jedan ekonomski prostor. Ako mi u BiH nismo u mogućnosti da imamo ekonomski prostor unutar BiH, pa kakva je to priča o ekonomskoj saradnji BiH sa Srbijom, Hrvatskom ili drugim zemljama Zapadnog Balkana. 

POGLEDAJTE VIDEO

(Vijesti.ba)