Sarajevo 18 °C Petak 28.04.


19.03.2017. / 22:42h Komentari - Erol Avdović

Ljudi iz televizora

Ljudi iz televizora
Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća moj djed po majci Ramiz Deljković prvi je u našoj sarajevskoj mahali kupio televizor. Bila je to četvrtasta, mahagonijski politirana kutija proizvodnje EI (Elektronska industrija) Niš. Prava atrakcija za komšiluk, koji se spontano skupljao u djedovoj kući na Soukbunaru, da vidi “ljude iz televizora”!

Crno-bijeli svijet

Ostajali smo nijemi pred drugačijim govorom iz te kutije, ozbiljnim spikerima, a onda i političarima, koji su, osim svoje likove, u našu svijest urezivali i crno-bijele socijalističke slogane. Sve uz pjesmu Safeta Isovića, Nade Mamule i ostalih!

U ljeto 1991., samoinicijativno, doduše uz blagonaklonost Harisa Silajdžića kojem sam to predložio s “Lufthansinom” aviokartom, uz ogromni popust, jer sam bio službenik JAT-a (Jugoslovenski aerotransport) na određeno vrijeme, odletio sam u Ameriku da snimim prvu službenu posjetu Alije Izetbegovića Vašingtonu. S obzirom na to da se od novinarstva nisam odvajao od studentskih dana, imao sam neku ideju u kojem svjetlu treba predstaviti Aliju.

Bio sam tamo i ranije, ali taj put u Ameriku za mene je bio važan, jer i ja sam tada na velika vrata - ušao u televizor.

A kad se rat protiv Bosne zahuktao, od proljeća 1993. do kraja 1994. godine, mene je u Americi zapao mikrofon koji, kao prvi dopisnik Radio TV Bosne i Hercegovine iz SAD, sve i da sam htio, nisam mogao ispustiti. Sve dok me Amila Omersoftić, jedna od SDA komesara (direktorica RTV BiH), nije naprasno smijenila u oktobru 1994. godine.

Džaba što mi je Senad Hadžifejzović napisao pismo, da “u danima kad se ti ne javiš (iz Njujorka), na tvom mjestu radi deset novinara i prevodilaca…” Amila je, kasnije, u posebnom pismu priznala - da me je smijenila “na traženje državnih organa”, otkrivši tako za historiju ko je tada uređivao TV program u Sarajevu. Potom su otjerali i Senada.

Bilo je to doba kada su se i glavni u Bošnjaka već uveliko uselili u naše televizore. I otuda, evo, već četvrt stoljeća, uz “mandat”, koji je samo deset godina kraći od Titovog (Josip Broz je vladao od 1945. do 1980.) još ne izlaze. Ali su zato, na razne načine - odatle otjerali svakog ko je “smetao”.

Posebno sam tužan, kako se iz televizora, toliko dugo bosanskim, vjerskim, patriotskim i raznim drugim emocijama, tek uz poneki izuzetak, gotovo poigrava i iz toga sa svojom klapom profitira Bakir Izetbegović. Kako nas “brani” i traži pravdu za Bosance - od revizije do predaje.

Narod (ne)zna

Tako je to i kad se, putem televizije, želi biti prvi među, recimo, vjernicima, evo, muslimanima. Pa, na Bajram, uz bok reis-efendiji (poglavaru Islamske zajednice) primati čestitke u nazovi sekularnoj državi. Onako, u televizoru. Naravno, tako se vjernici ne okupljaju u vjeru, već glasači u svoje biračko stado. Ali, tako se može prozivati ko je, a ko nije - “pravi musliman”, ko (ne)ide na džumu u džamiju. Nek' narod zna! Nek' vidi svojim TV očima?!

Sada, kada Donald Tramp (Trump) tako jeftino skuplja političke poene među onima koji više vjeruju televiziji nego zdravom razumu, nešto mislim kako su taj politički TV šou realnosti odavno osmislili naši balkanski mudroseri.

Tako je to kad se nacionalizam koristi kao oholost i drska sila i kad se ignorira javnost koju su ljudi iz televizora agresivno okupirali. Jer, prolaze nekažnjeno! Narod nikako da im uruči otkaz kao Amila Omersoftić - meni i Senadu.

Oni su doprinijeli da se žrtve sve više stide govoriti o trenucima u kojima su nas individualno ili kolektivno ponižavali progonitelji ili “naši” komesari. Mnogi su nas branili dvolično, poput UNPROFOR-a. Zahvaljujući i televiziji, za koju još plaćamo pretplatu, oni su stvorili novu kastu nedodirljivih, sve samih “čuvenih” familija, uz hrpu ratnih profitera.

Njima bi se morala dokinuti svaka prilika da na TV-u budu politički manekeni. Može se to, bar klikom na daljinski upravljač. Baš kao što su oni, nekima od nas, novinarima, jednim potezom pera ili šapatom na uho poslušnika dokidali mogućnost da o njihovim lažima izvještavamo na vrijeme. Sprečavajući da narod sazna.

Radio je bio bolji. Bar nismo morali gledati neke od tih faca koje nas u oči lažu!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu održavaju autorovo lično mišljenje ali ne nužo i stavove Portala

(Vijesti.ba / Avaz)


Komentari - Ukupno 5

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!