Sarajevo 18 °C Petak 28.04.


15.03.2017. / 22:53h Intervjui - Edita Đapo za TV1

Problem zagađenost zraka rješavati dugoročno, ne čekati zimu da bi se reagovalo

Problem zagađenost zraka rješavati dugoročno, ne čekati zimu da bi se reagovalo
Ministrica okoliša i turizma FBiH Edita Đapo upozorila je u Dnevniku TV1 da je zagađenost zraka dugoročan problem i treba naći kvalitetna, dugoročna rješenja, a ne čekati zimski period i onda reagovati. Danas se ova tema ne čini aktuelnom, jer zagađenost nije velika, ali o njoj treba neprestano razgovaratio jer je bitna za svakog građanina i oni to osjećaju na svojoj koži i plućima, poručila je ministrica Đapo.

TV1: U federalnom parlamentu održana je tematska sjednica o zagađenju zraka u FBiH. Zašto je organizirana posebna sjednica?

ĐAPO: Drago mi je da je organizirana, jer smo mogli kvalitetno diskutovati u nadi da ćemo naći kvalitetna rješenja. Danas se tema ne čini aktuelnom, jer zagađenost nije velika, ali o ovoj temi treba neprestano razgovaratio jer je bitna za svakog građanina i oni to osjećaju na svojoj koži i plućima. Zagađenost je dugoročan problem i treba naći kvalitetna, dugoročna rješenja, a ne čekati zimski period i onda reagovati. Sjednica treba polučiti zaključke koji će dovesti do sistemskog rješavanja i pripremiti nas da spremni dočekamo ne samo sljedeću, već sve buduće zime.

TV1: Koji su glavni uzroci prekomjernog zagađenja zraka u FBiH?

ĐAPO: Ima ih mnogo. Saobraćaj, termoelektrane, industrija, ilegalne deponije, poljoprivreda, privatna ložišta... Različiti su po lokacijama u FBiH. U Sarajevu, najviše uzrokuje saobraćaj, to jeste korištenje vozila loše kvalitete, a loše su i saobraćajnice. Imamo zaustavljanje skoro na svakom semaforu. U Sarajevu su uzrok i privatna ložišta zbog korištenja nekvalitetnog uglja. U Tuzli i Lukavcu situacija je drugačija. Tamo se radi o industrijskom zagađenju. U Zenici imamo Arcelor Mittal, te privatna ložišta. Imamo i geografski faktoru u Sarajevu, koje je u kotlini, pa je zagađenost dosta duža nego u mnogim kantonima. Treba promptno reagovati, a ne čekati da vrijeme utiče na poboljšanje zraka.

TV1: Kako je ovo pitanje do sada regulisano našim zakonodavstvom? Ko je nadležan u FBiH za zrak?

ĐAPO: Zakonska rješenja donosi federalno Ministarstvo okoliša i turizma. Ta rješenja su dosta dobra. Težimo ka EU. Transponovali smo dosta evropskih direktiva, ali je važna njihova provedba, te mehanizam da se ljudi natjeraju da to rade kroz inspekcijske nadzore. Ministarstvo koordinira radi i Hidrometeorološkog zavoda, kroz koji se pokušava obezbijediti kvalitetan monitoring kvalitete zraka. Imamo i federalni Fond za zaštitu okoliša. Kroz te ekonomske instrumente se, po principu da zagađivač plaća, a sredstva prikupljaju, te potom troše tako što se usmjeravaju u korisne projekte, koji trebaju poboljšati kvalitetu, recimo, zraka.

Ljudi su prvi put informisani da federalni Fond, od kog svi nešto očekuju, po zakonima prikuplja naknade, ali budžet je za 2015. oko 21 milion KM. 70 posto sredstava se vraća na kantone. Fondu ostaje oko 6 miliona za cijelu godinu, za sve projekte iz oblasti okoliša. 

TV1: Šta onda može uraditi federalno Ministarstvo?

ĐAPO: Mi kroz zakonsku regulativu, kroz koordinaciju na federalnom nivou možemo uticati na to da se donesu kvalitetna zakonska rješenja, te možemo uticati na to da su ljudi informisani o kvaliteti zraka i kroz realizaciju određenih projekata možemo uticati na smanjenje zagađivanja. 

djapo-tv1-cms

TV1: Pomenuli ste kantone. Uvođene su neke mjere, poput sistema "par-nepar" u Sarajevu, koji je bio poprilično kontroverzan. Kakav je Vaš komentar? Ima li prostora za takve mjere i koliko su one dobre, odnosno ne?

ĐAPO: Svaki kanton trebalo bi da ima plan interventnih mjera, a za sada ga imaju samo tuzlanski, zenički i sarajevski kanton. Tuzlanski i zenički kanton nisu posegnuli za tim interventnim mjerama, čak ni u najtežem periodu, dok se Kanton Sarajevo odvažio da pokrene mjeru "par-nepar", iako je ona izazvala dosta kontroverzi, zato što se desilo da je to bila mjera koja je izrečena samo za jedan dan, a da li namjerno ili ne, desilo se da to bude za katolički Božić. 

Ove mjere treba razmotriti. Sarajevski kanton je donio i akcioni plan smanjenja čestica, međutim, ništa se nije poduzelo po tom akcionom planu. Interventne planove treba, dakle, razmotriti i potrebno je gledati iskustva razvijenih zemalja. Recimo, u Londonu ne možete voziti auto koje je ispod Euro 4 kvalitete, u Parizu ne možete voziti kola koja su starija od 2000. godine, dok u Japanu ne možete voziti automobile koji su stariji od deset godina. Pitanje je da li bi mjera "par-nepar" sistematično riješila taj problem zagađenja zraka ili ukoliko se uvede takva mjera, ona bi morala biti za duži vremenski period. 

TV1: U Parlamentu se danas razgovaralo i o nekim novim zakonskim rješenjima. Kakvi su tačno bili Vaši prijedlozi?

ĐAPO: Mi smo Parlamentu prezentirali kakva zakonska rješenja su donesena na Federalnom parlamentu. Trudićemo se da u budućnosti kroz naše pravilnike odredimo recimo granične vrijednosti koje bi bile iste za sve kantone. Recimo, pluđa građana u tuzlanskom Kantonu jednako su važna kao pluća građana u HNK. 

Želim pohvaliti i nevladin sektor, sa kojim održavam redovno sastanke i pokušavam izgraditi partnerski odnos sa njima. Oni imaju veliki broj eksperata u oblasti okoliša i mogu nam pomoći, a i danas su kroz svoje prezentacije dali dosta dobre i konstruktivne prijedloge kako i na koji način unaprijediti legislativu u smislu koji pravilnik i na koji način se treba mijenjati, da bi se došlo do nekih dugoročnih rješenja.

TV1: Osvrnimo se i na okolinske dozvole. Koliko ima istine u tvrdnjama da vlast štiti najveće zagađivače i da to ubraja u stvaranje boljeg poslovnog okruženja? Je li to moguće?

ĐAPO: Federalno ministarstvo okoliša i turizma jeste zaduženo za izdavanje okolinskih dozvola. To je pravni instrument koji dajete investitoru i prema kojem on treba da se ponaša. Moguće je da kantonalne vlade ne posežu za interventnim mjerama. Recimo, u tuzlanskom Kantonu tamođnje vlasti bi mogle da zabrane rad određene kompanije, Termoelektrane ili slično. Međutim, oni to ne rade.

Ja sam tu kategorična i nemilosrdna, pa recimo izdavanje okolinske dozvole Arcelor Mittal-u dosta dugo traje, upravo zato što ne mislim da je profit jedna kompanije važniji od zdravlja naših građana ili Zeničana. Stoga sam insistirala da se u radnu grupu uključe profesori sa Univerziteta u Zenici, gradonačelnik, nevladine organizacije, te da skupa sa Arcelor Mittal-om dogovore mjere koje su zaista realne i ostvarive, te koje će dovesti do poboljšanja kvalitete zraka u tom gradu.

POGLEDAJTE VIDEO

(Vijesti.ba)