Sarajevo 6 °C Subota 25.03.


09.03.2017. / 20:34h Intervjui - Haris Pašović za Vijesti.ba

Politički konflikt je profitabilan biznis u BiH, ali nisu samo političke partije iznevjerile građane

Politički konflikt je profitabilan biznis u BiH, ali nisu samo političke partije iznevjerile građane
Industrija političkog konflikta je vrlo profitabilan biznis u BiH. Samo reforma političkog života u ovoj zemlji može donijeti pozitivne promjene. Za takvu reformu potrebna je intimna odluka svakog učesnika u političkom životu, vizija i suštinsko vjerovanje u prava svih ljudi. Nisu samo političke partije iznevjerile građane ove zemlje. Mnoge organizacije civilnog društva su ih iznevjerile jednako, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba bh.redatelj Haris Pašović.

VIJESTI.BA : U jednom intervjuu kazali ste da je koncept nacionalne kulture prevaziđen jer ona ne može biti osnova kulturnog razvitka. Iz kojeg razloga je koncept nacionalne kulture prevaziđen? Iz razloga što je koncept same nacije prevaziđen ili nečeg drugog, i šta bi u krajnjem značila internacionalna kultura, jer ako kulturi nije potreban nacionalni predznak zbog čega bi joj kao takvoj bio potreban onaj međunarodni?

PAŠOVIĆ: Shakespeare, Goethe, Mozart, Verdi, Rumi, Van Gogh, Da Vinci ili naši savremenici Peter Brook, Marina Abramović, Aleksandar Hemon, Nuri Bilge Ceylan, Gustavo Dudamel i svi drugi veliki umjetnici, ne mogu se svrstati u samo jednu nacionalnu kulturu. Njihova umjetnost je prevazišla granice nacionalnog i postala dio svjetske kulture. Umjetnost pripada svima. Filmovi, predstave, muzička i vizuelna djela, književnost, arhitektura i druge umjetnosti u 20. I 21. stoljeću stvaraju se i prezentiraju internacionalno. Gotovo da nije moguće napraviti značajnije umjetničko djelo bez koprodukcije, najčešće međunarodne. A mobilnost umjetnika je ogromna i sve veća – plesači iz Kine, Južne Koreje i Japana uobičajno plešu u belgijskim, francuskim i američkim plesnim kompanijama; arapske zemlje pozivaju masovno evropske i američke umjetnike da kreiraju svoja djela kod njih; imigranti postaju uobičajan dio evropske kulturne scene. Prirodi kulturnog stvaralaštva veoma pogoduje globalizacija. Koncept nacionalne kulture se razvio kao dio nacionalnih pokreta u 19. stoljeću i imao je svoje značajno mjesto u emancipaciji nacija. Stvaralački izraz na lokalnim jezicima bio je dio političkog osvještenja i borbe protiv imperijalizma. Danas je lokalna kultura folklor i ima svoje mjesto u kulturnom mozaiku. Ipak, folklor ne može nikako odgovoriti zahtjevima savremenog života i insistiranje na nacionalnoj kulturi često se pretvara u karikaturu koja onda postaje glavni uništitelj te iste nacionalne kulture za koju se nominalno zalaže.

Vi ste u pravu – pridjev internacionalna uz riječ kultura je tehničke prirode. Kultura je po definiciji multikulturalna. Mi do 1992. nismo ni imali u našim jezicima riječmultikulturalno. Imali smo samo riječ kultura. Raznovrsnost kulturnih tradicija i uticaja i njihova transformacija u nove oblike, imanentni su kulturi.
 
Veoma značajan dio finasiranja kulture u Evropi danas je udruživanje lokalnih sredstava (država, pokrajina, region, grad, opština) sa multilateralnim evropskim fondovima. Svaki natječaj u EU, a vrlo često i u različitim kulturnim fondacijama, zahtjeva koprodukciju najmanje tri zemlje. U evropskom filmu gotovo je nemoguće napraviti značajan film samo na nacionalnoj razini. Međunarodne koprodukcije u isto vrijeme omogućavaju veća finansijska sredstva, uspostavljaju veće profesionalne standarde i omogućavaju stvaraocima iz raznih zemalja da rade zajedno. Na ovaj način se povećava i publika koja može vidjeti tako kreirana umjetnička djela.

VIJESTI.BA : Zbog čega bi vlasti trebale izdvajati više sredstava za kulturu, kada imamo nacionalističke vlasti, pa je shodno tome sasvim razumljivo da će vlasti upravo finansirati prevaziđene koncepte nacionalne kulture, koja nije kultura nego ideološko ušminkavanje vladajućih svjetonazora i njihovih vrijednosti. Da na tren zamislimo jedan ekstremni scenarij - može li se potpunom suspenzijom ulaganja u kulturu od strane države barem suzbiti ono što je zapravo negacija kulture pod plaštom kulture? Ili bismo, kao rezultat, dobili nešto drugo?

PAŠOVIĆ: Kultura je srž civilizacije. Zemlje koje iz različitih razloga nisu imale razvijenu savremenu kulturu, kao što su na primjer Albanija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Kuvajt, Rumunija, Bugarska, danas intenzivno razvijaju kulturnu scenu.  Oni to ne rade tako što veličaju vlastiti folklor u ime stvaranja “nacionalne kulture” nego su maksimalno okrenuti međunarodnoj kulturi. Problem sa nacionalnom kulturom je što se ona brzo potroši. Ne možete 800 puta gledati “Hasanaginicu.” Nacionalna kultura je najčešće okrenuta nacionalnoj prošlosti i ima ograničen broj tema od kojih većina nije u vezi sa savremenim trenutkom. Kada su opera “Nikola Šubić Zrinski”, narodne pjesme iz Kosovskog ciklusa ili “Kad ja pođoh na Bentbašu” jedina kulturna ponuda, postaju poslije izvjesnog vremena, jednostavno rečeno, dosadni. Publika onda rađe gleda holivudske filmove i sluša folk. Jednonacionalne i nacionalističke vlasti smanjivanjem fondova za kulturu ne doprinose razvoju tzv. nacionalne kulture nego, upravo suprotno, guraju svoj narod u masovnu komercijalnu kulturu koja je u najboljem sličaju neutralna, a u najgorem sličaju američka propaganda. 

Smanjivanjem kulturnog stvaralaštva, nasilnim veličanjem folklora koji po prirodi ima vrlo ograničeno dejstvo i otvaranjem prostora za imperijalizam američke masovne kulture, nacionalne vlasti  trajno oštećuju svoje nacije i postaju anti-kulturne vlasti. Oni provode ono što Vi ispravno nazivate negacijom kulture. Gušenjem slobode izražavanja, bilo izravno (naredbe, zabrane) ili neizravno (smanjenje fondova), nacionalne vlasti, uvode totalitarnu državu. Problem totalitarnih država nije samo u tome što su one usmjerene protiv slobode svojih građana, nego i što one time disfkalifikuju sebe u političkom, ekonomskom i civilizacijskom smislu i guraju zemlju u međunarodnu izolaciju. Drugim riječima, svaki totalitarni oblik vlasti je smrt za naciju. 

VIJESTI.BA: Kako vidite rad ministarstava kulture na svim nivoima vlasti u BiH?

PAŠOVIĆ: Mi nemamo ministarstvo za kulturu na državnom nivou što je jedna od tragičnih grešaka Dejtonskog sporazuma. Oduzimanjem mogućnosti da BiH govori jednim kulturnim glasom na međunarodnom nivou, nanesena je ogromna šteta ovoj zemlji. Time je također maksimalno iskomplicirano stvaranje državne kulturne strategije; učešće u međunarodnim programima i institucijama kao što su Kreativna Evropa, Euroimage, UNESCO, Međunarodna asocijacija muzeja i drugima; ostvarivanje bilateralnih kulturnih ugovora – ukratko katastrofa za svaki oblik kulture u BiH: za međunarodnu kulturu, nacionalne kulture, profesinalnu, amatersku,  lokalnu…
 
Ministarstvo za kulturu Republike Srpske ima mala sredstva i pod političkim je uticajem. Minsitarstvo za kulturu FBiH provodi politiku HDZ-a, zvaničnici HDZ-a često govore o tome da HDZ želi da ukine federalno ministarstvo za kulturu. Ministrica Zora Dujmovic već drugu godinu zaredom donosi odluke koje su protiv međunarodne profesionalne kulture u BiH. Istovremeno ona favorizira male nacionalne folklorne događaje čime, zapravno, minorizira svaku kulturu u BiH.
 
Ministarstvo za kulturu Kantona Sarajevo u ovom trenutku je jedino u zemlji koje radi u interesu kulture. Ministar Miravad Kurić se zaista trudi da zaštiti kulturno stvaralaštvo, ali i on je pod pritiskom malog budžeta i velikih potreba. Kanton Sarajevo izdržava nekoliko važnih institucija koje bi morale biti na državnom nivou kao što su Narodno pozorište, Umjetnička galerija BiH, Muzej književnosti i pozorišta BiH, Kinoteka, Sarajevska filharmonija, a pomaže i Zemaljskom muzeju, Historijskom muzeju, arhivima, itd. To je nevjerovatno veliko opterećenje za jedan kanton.
 
Rad ministarstva za kulturu u drugim kantonima je vrlo ograničen, a u nekim slučajevima jednostavno, nikakav.
 
Ukoliko se ovakav trend nastavi, mi ćemo u BiH biti desetkovani do 2025. BiH ima samo jedan baletni ansambl (Narodno pozorište Sarajevo). U njemu je većina članova već davno morala otići u penziju. Oni još igraju, ali za balerinu da igra u 40-godini je ne samo nemoguće nego je to bolno i pravo mučenje. Nekoliko mladih balerina i igrača su skoro svi iz inostranstva i rade za vrlo male plate. Oni će otići iz BiH čim ima se ukaže prilika. Jedina opera u zemlji, sarajevska Opera ima nedovoljan broj pjevača. Mladi pjevači će također otići kad budu mogli, a opera neće imati dovoljan broj ljudi ni za jedan operski komad. Filmska fondacija je već toliko osiromašena da se snimi samo jedan film godišnje, a to nije filmska prozvodnja i možemo već sad reći da se film u BiH gasi. Međunarodnim festivalima su sredstva toliko smanjena da su pred gašenjem, naročito MES, JazzFest, BaletFest i SVEM (festival kalsične muzike).
 
Potrebne su decenije da se iškoluju jedan muzičar ili jedna balerina. Potrebne su decenije da se afirmiše jedan međunarodni festival.  Ono što se događa u BiH je zaista kataklizma kulture. Ako se odmah ne zaustavi, za 7-8 godina mi nećemo imati u ovoj zemlji nekoliko umjetnosti: film, balet, operu i kiparstvo. Nećmo imati ni jedan međunarodni festival. BiH će biti u kulturnom smislu iza Moldavije i Bjelorusije, na posljednjem mjestu u Evropi. To će se negativno odraziti na međunarodni imidž zemlje, na njen ugled, a također i na turizam. Bez kulture i sporta, mi ćemo biti jedna zaostala provincija, kulturna anomalija u Evropi. To će otvoriti put različitim ekstremizmima. Tako da kulturno pitnje u BiH nije samo razvojno nego je i pitanje nacionalne sigurnosti.

VIJESTI.BA : Imate veliko iskustvo u radu sa mladim ljudima. Do kakvih ste zaključaka došli u toku svih ovih godina? Jasno je da su za mlade ljude sužene mogućnosti u ovoj državi, skoro u svim oblastima društvenog života. Međutim, nije li trend odlazaska, kojem trenutno svjedočimo, biranje linije manjeg otpora? Šta da radi mlad čovjek u svijetu koji je potpisao kapitulaciju na vlastitom pragu?
 
PAŠOVIĆ: Vrlo je teško danas biti mlad čovjek. Mladi ljudi su često vezani emocionalno za svoje porodice i prijatelje u BiH. S druge strane mogućnosti da steknu kvalitetnu edukaciju i da nađu dobar posao su sve slabije. Odlazak u neizvjesno je dramatična odluka. Mladim ljudima je jasno da im se s jedne strane otvaraju mogućnosti u inostranstvu, ali s druge strane oni će vjerovatno biti izloženi nekom obliku segregacije i to će im stvarati ozbiljne probleme. Mladi Srbi i Hrvati koji imaju dvojno državljanstvo, traže kompromisno rješenje Srbiji i Hrvatskoj. Najveći problem imaju mladi Bošnjaci. Njihov izbor je ostati u lošim uvjetima u zemlji ili otići u inostranstvo gdje će nakon više godina borbe, možda uspjeti da uspostave svoj život. A možda neće. Anti-muslimansko raspoloženje u Evropi dodatno je opterećenje na tom teškom putu.
 
Sve ovo unosi nesigurnost u mlade ljude. I to je njihov najveći neprijatelj. Političke partije, religija, mediji, škola – ne daju odgovore na najvažnija pitanja za jednu mladu osobu u BiH. Rezultat je da mnogi posrnu i prepuštaju se narkomaniji, političkom i religijskom ekstremizmu, sportskim kladionicama. Drugi se jednostavno predaju, odustanu od svog života i životare frustrirani. Treći odlaze i nailaze na mnoge prepreke, a jedna od najvećih je da se žive slabim životom građana drugog reda.  No, neki i uspiju da se relativno dobro snađu u inostranstvu.
 
Vjerujem da je za mladu osnobu najvažnije da stekne samopuzdanje. Važno je znati šta ne želiš! Samopouzdanje se stiče učenjem, radoznalošću i velikim radom. Svaka takva investicija se uvijek, baš uvijek, vrati. Osnovno je da mlada osoba počne kritički razmišljati. Treba provjeriti sve ideje, a najviše one koje se čine neupitnim. Stvaranjem vlastitog mišljenja utemeljenog na argumentima - pa makar to značilo i radikalno različito mišljenje od mišljenja roditelja, neposrednog okruženja, školskih, političkih ili religijskih autoriteta – to je uslov da mlada osoba donese odgovorne odluke i živi svoj život.  A ne neki život koji su joj namentuli okolnosti, tradicija ili bili šta drugo.
 
Takva osvještena mlada osoba donosi odluku da li će ostati u BiH i boriti se za stvaranje civilizirane zemlje u kojoj će svi građani živjeti dostojanstveno ili će otići i neku takvu borbu voditi u nekoj drugoj zemlji. Nema zemlje u kojoj je ovaj ideal u potpunosti ostvaren.
 
Vjerujem da je BiH zemlja u koju vrijediti uložiti svoju pamet, snagu i emociju. To je zemlja velikog izazova, ali je to možda najzanimljiviji izazov u Evropi danas. Mladi ljudi će se osjećati mnogo optimističnije u BiH ako nametnu svoja mjerila bilo u postojećim političkim partijama, bilo u nekim političkim snagama koje tek treba formirati. Također, nametanjem profesionalnih i evropskih civilizacijskih  standarda u sredinama u kojima žive, oni mogu ostvariti prostor svoje slobode. Za to treba hrabrosti, znanja i upornosti – a to je lak i radostan poduhvat kada se čovjek jednom odluči.

VIJESTI.BA: Nažalost politička situacija u državi nas umnogome određuje, pa je neizbježno pitanje kako Vi generalno gledate na političku situaciju u zemlji, odnosno kako je moguće da političke elite i dalje tako čvrsto drže svoje pozicije, a recimo nisu u stanju ni da implementiraju ono u što se kunu da predano rade na tome, kao što je slučaj nesretne Reformske agende?
 
PAŠOVIĆ: Industrija političkog konflikta je vrlo profitabilan biznis u BiH. Samo reforma političkog života u ovoj zemlji može donijeti pozitivne promjene. Za takvu reformu potrebna je intimna odluka svakog učesnika u političkom životu, vizija i suštinsko vjerovanje u prava svih ljudi. Nisu samo političke partije iznevjerile građane ove zemlje. Mnoge organizacije civilnog društva su ih iznevjerile jednako. Mediji su ih umnogome iznevjerili nekritički producirajući masu informacija u kojima je jednaka vrijednost Reformske agende i nove frizure neke američke pjevačice. I iznevjerili su ih univerziteti. Strmoglavi pad standarda na našim univerzitetima je tihi zločin koji ubija ovu zemlju više od politike, neučinkovitog civilnog društva i komercijalizacije medija zajedno.
 
Dejtonski ustav je neodrživ jer je pravljen prije dvadeset godina u potpuno drugim uslovima na Blakanu i u svijetu i sa potpuno drugom namjenom od toga da bude ustav 20 godina. Međutim, niko se ni ne usuđuje da govori o promjeni Dejtona. I to ne mislim samo na političare. Nema takvih ideja ni među intelektualcima. Nama je neophodan nov savremen ustav, radikalno smanjenje adminsitracije, stimulacija privrede i poljoprivrede, moderna edukacija i razvoj kulture i sporta. Da bi do toga došlo potrebno je prvo da se razviju takve ideje u javnom dijalogu. Nije dovoljna samo kritika, potrebna su rješenja koja proizlaze iz vizije. Viziju utemeljuju male grupe, ona sa razvija u javnom diskursu i sprovodi politički. Neophodno je da se pomjerimo iz domena realnog u domen potrebnog.
 
Moramo da počnemo da politički sanjamo. 

VIJESTI.BA: Kako vidite doprinos i relevantnost kulturnog angažmana u ovakavom društvenom i političkom kontekstu? Obzirom da su Vaše predstave društveno angažirane, koja je to Vaša ideja vodilja u redateljskom radu i kako vidite svoj utjecaj na društveno-političku zbilju? Vjerujete li da kultura ima potrebnu snagu i relevantnost da mijenja svijet?

PAŠOVIĆ: Umjetnost mora da bude utemeljena u stvarnost. Nekad je to samo intimna stvarnost, a nekad društvena, nekad oboje. Kriza u društvu jednostavno zahtjeva da i umjetnost traži odgovore, jer ih gledalac traži, umjetnici ih traže u svojim životima, to postaje prioritet. Nekoliko mojih posljednjih predstava izravno govori o važnim društvenim pojavama. “Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla” govori o temama o kojima mi razgovaramo u ovom intervjuu. “Otkrivanje žene” govori o borbi protiv diskrimniacije žena utemeljene u tradicionalne i savremene socijalne oblike ponašanja. Veoma je uzbudljiva predstava “Za šta biste dali svoj život?” koja govori o vrijednostima u koje ljudi toliko vjeruju da su spremni za njih umrijeti. U projektu učestvuje oko 30, većinom mladih umjetnika i saradnika iz BiH i Srbije. Oni su uglavnom mladji od 25 godina i iskreno vjeruju u mogućnost zajedničkog života i kreativnu budućnost. To je generacija milenijalista, oni su distancirani od rata, oni su se bukvalno zaljubili jedni u druge i otkrili BiH i Srbiju kao zemlje ogromnih mogućnosti.
 
Da, ja vjerujem da kultura općenito, a u tome i ono što ja radim, mijenja svijet na bolje. Mi već 11 godina kontinuirano stvaramo u East West Centru. Počeli smo od nule i postali smo međunarodno ugledna kulturna organizacija. S nama su rasle generacije mladih umjetnika. Radili smo sa više od 1.000 umjetnika iz preko 20 zemalja. Igrali smo naše predstave u 18 zemalja. Ja sam tokom opsade podigao Međunarodni teatarski festival MES, osnovao sam Sarajevo Film Festival, pomogao sam da opstanu Narodno pozorište i Pozorište mladih. Prije rata sam osnovao Odsjek za režiju na sarajevskoj Akademiji scenske umjetnosti sa kojeg su izašli danas svjetski poznati reditelji. Režiram predstave koje su do sada igrane na tri kontinenta. Malo li je?
 
Razgovarao: Nihad Hebibović
 
(Vijesti.ba)


Komentari - Ukupno 11

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
Prikaži još