19.01.2017. / 14:22h Komentari - Haris Imamović za Vijesti.ba

Donald Trump ne zna ko je Milorad Dodik, i obratno

Donald Trump ne zna ko je Milorad Dodik, i obratno
Dolazak nove američke administracije izazvao je mnogobrojne kontraverze, između ostalog i pitanje kakve će reperkusije po EU, kao i na zemlje koje su u procesu EU integracija (među njima i BiH), imati promjene vanjskopolitičkog kursa Washingtona. O tim otvorenim pitanjima, za Vijesti.ba piše Haris Imamović.

Nakon što je stavljen u kavez američkih sankcija, predsjednik RS-a Milorad Dodik nije dočekao ni da mu promijene prvi pijesak, a već je stao da cvrkuće kako je riječ o „odluci odlazeće administracije“, koju će poništiti nova, Trumpova administracija. On čvrsto vjeruje, odnosno želi da publika čvrsto vjeruje, kako se ovdje radi o dugoročno neodrživoj odluci, koja je posljednji čin Obamine administracije prema BiH.

Nepodnošljiva lakoća nepostojanja

Dodik nije objasnio na osnovu čega tvrdi da će nova administracija povući sankcije. Možda računa na popularnu logiku, po kojoj Trump voli Rusiju, „a ko voli Rusiju i Ruse, voli onda i Srbiju i Srbe“? Ili „Trump će raditi sve suprotno od Obame“? Pored ovog prećutnog ljubavno-polarnog objašnjenja američke vanjske politike, koje i nije objašnjenje već „naivna“ propaganda, još uvijek niko iz krugova bliskih Dodiku nije iznio ozbiljnu argumentaciju za promjenu kursa američke politike prema Dodiku.

Njegov savjetnik Aleksandar Vranješ, pokušao je u izjavi za „Sputnjik“ dosegao je tek sljedeći nivo argumentacije: „S obzirom na to da je nova administracija do sada pokazala dobru volju, možemo očekivati da on bude skinut sa te liste.“ 

Šta znači 'dobra volja', i prema kome je pokazana? Ako savjetnik Vranješ ovom apstraktnom kategorijom dobre volje poistovjećuje Trumpov odnos s Putinom, i Trumpov odnos s Dodikom, čije postojanje još nije dokazano, onda bi bilo realno očekivati da Trump pohvali Dodika što nije uveo kontra-sankcije SAD-u. Naime, smiješno je graditi procjene na osnovu pretpostavke da su Republika Srpska i Rusija – nešto isto, po bilo kojem stanovištu, a kamoli međunarodnom značaju.

Šta onda ide u prilog Dodikovom optimizmu? Nesumnjivo, uvođenje sankcija predsjedniku RS-a može se uporediti sa odlukom „odlazeće administracije“ da ne uloži veto na UN-ovu rezoluciju o gradnji ilegalnih naselja u Jerusalemu.

Problem navedene analogije je što je Trump, odmah nakon glasanja u Vijeću sigurnosti, oštro zatvitao da se protivi neulaganju veta, te da će njegova administracija imati posve drugačiji stav od „odlazeće administracije“. Kada razmišljamo o tome šta Trump misli o RS-u, kao odgovor se nameće njegova izjava: „Belgija je prelijep grad.“

To što Trump ne zna za njegovo postojanje je donekle sigurno mana za Dodika, ali odnekle može biti i prednost. Naime, kad vas neko ne poznaje, to znači da nije isključena teorijska mogućnost da stekne neko mišljenje o vama, pa i pozitivno, naravno nakon što sazna da postojite.

„Dodik je Srbin, Rusi vole Srbe, odnosno Srbi vole Ruse, a Obama i Clintonovi ne vole ni Ruse ni Srbe. Dakle, mi volimo Dodika.“ Uistinu, ovo strukturalno podsjeća na Trumpovu infantilnu PR-logiku, koja je bila smiješna sve dok čovjek nije postao Commander-in-chief. Drugačije kazano, i sada je Trumpova logika često smiješna, ali više nije samo to. Međutim, iza Trumpovih naoko naivnih teza, uvijek se krije određena matematika interesa.

Rex „Drill-Baby-Drill“ Tillerson

Za razliku od Trumpa, kandidat za novog američkog državnog sekretara Rex Tillerson će vjerovatno imati veće šanse da se u dogledno vrijeme upozna sa prilikama u našem regionu, a onda možda i sa ličnošću Milorada Dodika.

Tillersona za novog američkog sekretara s Dodikom vezuje činjenica da su obojica dobitnici ruskog nacionalnog odličja Орден Дружбы, koje se još od vremena Borisa Jeljcina dodjeljuje istaknutim ličnostima zaslužnim za poboljšanje odnosa svojih država sa Rusijom.

Tillerson, koji je do prije mjesec dana bio glavni izvršni direktor vjerovatno najveće energetske korporacije u svijetu – ExxonMobil, 11. januara je pred Komitetom Senata za vanjske poslove predstavio osnovne odrednice svoje vanjske politike.

Najprije, Tillerson je, sa psihološkog stanovišta, antipod Trumpu, koji ga je kandidovao. Za razliku od „bullying“ Donalda, Tillerson je hladan kao led (ubilo ga beznađe). Iako je bio suočen sa nizom agresivnih i moralno superiornih pitanja od strane senatora (Rubio, Cardin), Tillerson se suzdržao ne samo od eksplicitne i agresivne odbrambene reakcije, već u dobroj mjeri i od bilo kakve emotivne reakcije.

Dok Trump svojim izjavama uznemirava emocije i zbunjuje misao, tako da je teško odrediti kad blefira, a kada ne – Tillerson je uglavnom moralno neutralan, te bi – uzevši u obzir i milje iz kojeg dolazi – mogao biti bolja adresa za razumijevanje novih američkih pozicija.

Kada Trump kandiduje direktora ExxonMobila za mjesto državnog sekretara, onda postaju ponešto jasnijim njegovi naoko iracionalni stavovi prema Rusiji, Kini i klimatskim promjenama. Naime, ne radi se o tome da novi predsjednik Amerike lično ne vjeruje u klimatske promjene, ni da intimno voli Ruse ili mrzi Kineze, već brani interese američkih privrednih subjekata (između ostalih i ExxonMobila) koji se bave eksploatacijom i prodajom nafte. Kao što je pred 2003. godinu, u tzv. „truth eri“, izmišljena ideja o iračkom oružju za masovno uništenje, tako je sad nastala ideja o tome da su klimatske promjene izmišljotina.

Američka uprava za informisanje o energiji (EIA) procijenila je da zalihe nafte u Južnom kineskom moru iznose 11 milijardi barela, a prirodnog gasa – 190 biliona kubičnih stopa. Također, po procjeni američkih i međunarodnih energetskih agencija, potrošnja tečnih goriva, kao i prirodnog gasa, doživjeti će značajna povećanja, s obzirom na ekonomski rast, posebno zemalja Jugoistočne Azije. Drugim riječima, imat će se kome prodavati nafta i gas, ali najprije valja doći do njega, što predstavlja problem zbog nestalnosti granica utjecaja koje se iscrtavaju po vodama Južnog kineskog mora. 

2008. godine ExxonMobile je dobio direktnu prijetnju od kineskih zvaničnika da će „osjetiti bolne posljedice“, ukoliko ne prestane s eksploatacijom nafte u morskom području koje kontroliše Vijetnam. Tillerson je nastavio bušiti, nazvao je kinesku prijetnju blefom i pobijedio.

Na predstavljanju svoje kandidature kazao je da neće dopustiti nastavak gradnje vještačkih otoka od strane Kine, odnosno da će SAD spriječiti pristup Kinezima tim ostrvima. Da li je Trump spreman iskoristi vojnu silu u tu svrhu? Da li je spreman otpočeti trgovinski rat sa Kinom?

Iracionalnost i pretjerana agresivnost u javnom nastupu ostavljaju Trumpu više prostora za blef nego nekim drugim, „racionalnim“ liderima: nije u interesu SAD-a da ulazi u trgovinski rat s Kinom, ali Trump uspješno ostavlja dojam psihopate koji je, bez obzira na uvjeravanja, spreman svašta uraditi, a ne samo ono (predvidivo) što je u nacionalnom interesu.

U svakom slučaju, trvenje sa Kinom zahtijeva punu relaksaciju odnosa sa Rusijom u (istočnoj) Evropi, jer Washington nije u stanju biti u sukobu i sa Pekingom i sa Moskovom, odnosno za kinesko-ruskom osovinom. Boriti se i za Ukrajinu i za Južno kinesko more, značilo bi po Tillersonovoj logici izgubiti i jedno i drugo. S obzirom da je Krim već izgubljen, te da je direktni američki interes, ili interes nove administracije mnogo veći u Južnom kineskom moru, dileme više nema.

Šta bi Rex Tillerson uradio da se RS otcijepi?

Čini se da se Trump okorištava iracionalno-nepouzdanom i nepristojnom strukturom svog javnog nastupa i u odnosu prema Evropi. S obzirom na situaciju sa Kinom i potrebu za „prijateljstvom“ s Rusijom, Trump ne želi da Evropska unija nastavlja sa širenjem prema istoku, što Moskva osjeća kao prijetnju po vlastitu nacionalnu sigurnost. Jedini način da spriječi ekspanziju evropske moći jeste da dovede u pitanju sigurnosne garancije, što i čini svojim problematiziranjem NATO saveza.

Trump vjerovatno želi obeshrabriti EU, dovesti u pitanje osjećaj sigurnosti koji je bio temelj njene ekspanzije, te natjerati je da se bavi sobom, a ne ruskom zonom utjecaja na istoku Evrope, kako bi se SAD i Kina na miru mogli baviti jedni drugima na istoku Azije.

Volju da se smanji samopouzdanje i ofanzivan stav samoj Evropskoj uniji ne treba, ni u kojem slučaju, razumijevati kao promociju popustljive politike prema Rusiji. Na saslušanju u Senatu, Tillerson je osudio popustljivu politiku prema Putinu, smatrajući je odgovornom za gubitak istočne Ukrajine.

rex

Na pitanje demokratskog senatora Bena Cardina šta bi on – Rex Tillerson uradio u vrijeme aneksije krima, bivši direktor ExxonMobila je dao, za čitaoce Trumpovog twitter accounta, prilično iznenađujući odgovor. Najprije je potvrdio stav Obamine administracije da Rusija nema zakonsko pravo na Krim, odnosno da je otela tuđi teritorij. Zauzimanje Krima je, kako kaže, mnoge iznenadilo, što je prvi problem. Drugi problem je slaba reakcija NATO-a i SAD-a prema Rusiji nakon zauzimanja Krima. Kada su Rusi, kaže Tillerson, vidjeli da neće biti vojnog odgovora na čin otvorene agresije, shvatili su to kao signal da treba ići dalje, što su i uradili, sa novim „nezakonitim aktom“ – prelaskom istočne ukrajinske granice sa naoružanjem i materijalom.

Nakon što ga je Cardin podsjetio da je pitanje – ne šta misli o tome šta je urađeno, već šta bi on uradio, Tillerson je kazao da bi, odmah nakon aneksije Krima, preporučio Ukrajini da koliko god može vojnih kapaciteta prebaci na istočnu granicu. Dalje, opskrbio bi ih sa što više „odbrambenog naoružanja“, podržao ih američkim obavještajnim kapacitetima, te sa NATO-ovim ili samo američkim kapacitetima osigurao nadzor graničnog područja. Po Tillersonovom mišljenju, jedino što je moglo zaustaviti ruski ulazak u Ukrajinu, bio bi moćan vojni odgovor, koji bi značio: „Yes, you took Crimea, but this stops right here.“

Ugodno zatečen, senator Cardin je zatražio odmah i stav u vezi sa zabrinutošću NATO partnera u istočnoj Evropi; konkretno, podržava li novi državni sekretar raspoređivanje NATO trupa u regiji. Tillerson je kazao da: „Da, podržavam.“ To je, po njegovom mišljenju, upravo odgovor kakav Rusija razumije. Ako Rusija koristi silu – a uzimanje Krima nije ništa drugo do akt sile – onda to zahtijeva proporcionalno korištenje sile, jer to je „jedini način da se da do znanja Rusiji da neće više biti otimanja teritorije“. U posljednjem odgovoru Cardinu, Tillerson se, da bi dočarao svoje stajalište prema Rusiji, pozvao na sentencu Teddyja Roosevelta: „Speak softly and carry a big stick.“

Treba li govoriti da se ovi stavovi Trumpove administracije ne mogu nikako svidjeti onima, koji imaju romantične predstave o novim rusko-američkim vezama, odnosno sanjaju o mirnom otcjepljenju Republike Srpske, pod okriljem Rusije.

Strogo prema EU, a u NATO ako hoćemo

Uzimajući u obzir iznesene stavove, zemlje Evropske unije mogle bi sa manje pesimizma dočekati dolazak nove američke administracije. Tillerson je otvoreno rekao da SAD stoje iza člana 5. (obaveza pomoći napadnutoj članici) Vašingtonskog sporazuma iz 1949. (Kao što je, recimo, za razliku od Trumpa, priznao opasnost od klimatskih promjena.) Međutim, i dalje možemo očekivati Trumpove izjave, poput posljednje o „zastarjelosti NATO saveza“, s ciljem obeshrabrivanja evropskih ambicija za širenjem prema ruskoj granici.

Za razliku od Ukrajine, koja je prije majdanske revolucije 2013. birala između ekonomskog sporazuma sa Rusijom i onog sa EU, zemlje našeg regiona su odavno izabrale ne samo ekonomsku, već i političku integraciju u EU. Srbija i RS se mogu porediti sa Ukrajinom, ali samo kada se uvaže razlike: geografska udaljenost od ruske granice, opkruženost zemaljama EU i NATO-a, te odnos sa EU kao ključnim investicijsko-trgovinskim partnerom i izvorom donacija.

Defanzivna politika EU na istoku Evrope pod utjecajem nepouzdanosti američkih sigurnosnih garancija, zatim („speak softly, and carry a big stick“) politika Sjedinjenih Država prema Rusiji, možda će značiti prekid integracija na istoku Evrope, ali ne posjeduje potencijal da dovede u pitanje njihov nastavak na Balkanu.

Ukoliko se pod američkim pritiskom zaustavi EU političko-ekonomska ofanziva na istoku Evrope, funkcija ruske „pete kolone“ (Dodik, Nikolić) u evropskoj sferi utjecaja na Balkanu može postajati samo bezazlenija. Tako, iako na prvu misli da dobija, proruski srpski nacionalizam na Balkanu zapravo gubi relaksiranjem odnosa Washingtona i Moskve.

Time se vraćamo sankcionisanom predsjedniku RS-a. Sjedinjene Države nemaju nikakav interes da daju podršku radikalnim, proruskim i secesionističkim elementima u evropskoj sferi utjecaja. Evropska unija, koja je još uvijek osnovni saveznik SAD-a, mogla bi to protumačiti samo kao što je Rusija protumačila Majdan: direktan politički napad. Temeljne članice EU (i Britanija) su, preko ambasada, podijelile zabrinutost zbog Dodikovog secesionizma i izrazile razumijevanje za američku odluku, a uskoro će i same odlučivati o uvođenju sankcija predsjedniku RS-a.

„Potreban je napredak u nastavku integracija u Evropu, a za one koji su za to zainteresirani - integracija u euroatalantsku zajednicu, dakle priključivanje NATO savezu“, kazao je Hoyt Yee, pomoćnik državnog sekretara SAD-a za Evropu i Evroaziju, i nije jasno šta bi to moglo nagnati novu administraciju da radikalno mijenja ovo strateško opredjeljenje.

Ne kažem da nije moguće – u politici je sve moguće, a u vanjskoj i više od toga – samo je potrebno izvesti računicu interesa, s kojom bi bila usaglasiva eventualna naklonjenost nove američke administracije politici Milorada Dodika. Pojednostavljene predstave po kojima „Trump voli Ruse, što znači i Srbe“ ili da će „Trump raditi sve suprotno od Obame“ nisu ozbiljne.

Analiza dosad iznesenih stavova Rexa Tillersona, posebno privrženosti doktrini proporcionalne primjene sile u odnosu prema Rusima, otvara snažnu mogućnost da će i novi State Department, u skladu sa međunarodnim pravom, odlučno podržavati državnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine.

Piše: Haris Imamović

Stavovi izrečeni u ovom tekstu održavaju autorovo lično mišljenje ali ne nužno i stavove portala

(Vijesti.ba)


Komentari - Ukupno 54

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
Prikaži još
Podijeli ovaj članak