Sarajevo 9 °C Ponedjeljak 27.03.


10.01.2017. / 23:51h Komentari - Nihad Hebibović za Vijesti.ba

Hrvatska Dodikova zajednica

Hrvatska Dodikova zajednica
Svu mizeriju Čovičeve političke taktike koja navodno ima za cilj uspostavljanje „trećeg entiteta“ ponajbolje pokazuje to što je navedeni sve svoje političke, medijske i intelektualno osiromašene kapacitete stavio u funkciju Dodikove secesionističke politike.

Politički savez Dodik- Čović jedan je od najkritikovanijih u postdejtonskoj historiji Bosne i Hercegovine. Skoro da se u BH.političkom životu istvoremeno dogodilo Dodikovo zaposjedanje vlasti i afirmacija politike „trećeg eniteta“ koju zastupa HDZ. Od tada na ovamo, ovaj dvojac predstavlja najčvršću političku osovinu koju BiH, ovakava kakva danas jeste, pamti. Međutim malo je ko u Bosni i Hercegovini postavljao jedno prosto, banalno ali sasvim logično pitanje; Ko u tome interesom braku piša stojećki?

HDZ - Hrvatska dodikova zajednica

Ulaziti u političke saveze sasvim je legitimno kako bi se izvojevala što bolja politička pozicija. Svaki politički savez počiva na obostranom interesu. Milorad Dodik je davno zacrtao svoj osnovni politički cilj. Izdvajanje Republike Srpske iz sastava Bosne i Hercegovine. Dodik ga je stranačkom deklaracijom SNSD-a iz 2015.godine i ozvaničio, a njegova secesionistička politika samo je sredstvo za ostvarenje toga cilja. Sa druge strane Dragan Čović slovi kao neko čija osnovna politička tendencija, barem principijelno, stoji u suprotnosti sa Dodikovom politikom disolucije Bosne i Hercegovine. Dragan Čović je onaj koji za sebe voli reći da, on i njegov HDZ, simboliziraju „lokomotivu evropskih i euroatlanskih integacija, odnosno one koji se zalažu za što skoriji ulazak Bosne i Hercegovine u EU i NATO savez. Otkuda onda Dodik i Čović u tako snažnom političkom savezu? Otkuda su savezu dvije politike; Jedna koja gleda ka Istoku a druga koja gleda ka Zapadu? Ko profitira iz takvog saveza?  

Dok Milorad Dodik dobija eksplicitnu podršku od strane HDZ-a po skoro svim mogućim antidržavnim potezima usmjerenim ka urušavanju institucija države Bosne i Hercegovine, čemu na najegzaktniji način svejedočimo posljednjih dana, Čović od Dodika dobija tek simboličko-retoričku podršku, bez ikakvog konkretnog poteza koji bi HDZ-u mogao biti od koristi u njihovoj borbi za treći entitet. Za Dodika, savez HDZ-a i SNSD-a, direktno usmjeren protiv države BiH je posve racionalan, dok je sa druge strane za Čovića takav savez ne izlazi izvan okvira iracionalnog.  Jednom riječju Čović se u ovom braku daje i dušom i tijelom, dok sa druge strane od Dodika dobiva pusta obećanja za koje je i sam svjestan da ih ne može ispuniti. Treba samo zaviriti u prošlost ovih odnosa pa uvidjeti da Čović od Dodika do sada nije dobio ništa ( niti će dobiti) a Dodik je od Čovića dobio sve i nastoji da dobije još više. I tu pada u vodu priča o Draganu Čoviću kao izrazito mudrom političaru koji ima jasnu viziju. Naprosto je sramotno po Dragana Čovića i njegovu troenitetsku viziju Bosne i Hercegovine, da je danas Milorad Dodik taj koji zahvaljući njemu ispostavlja zahtjev za pripajanjem Republike Srpske Srbiji, a on, Čović, u svojoj politici uspostavljanja „trećeg eniteta“ nije se pomakao ni pedlja.

Neki gorljivi zastupnik „trećeg eniteta“, neka naivna budala koja misli da je Čović spreman rizikovati svoju političku karijeru, moć i bogatstvo, zarad te sumanute ideje, trebao bi danas nakon deset godina Čovićevog savezništva sa Dodikom, ljubomorno gledajući na rezultate Dodikove politike, priupitati svoga nacionalnog vođu za konkretne rezultate tog savezništva. Doista bi bilo zanimljivo čuti sa čime bi se to Čović imao pohvaliti. Pohvaliti time što i dalje od Dodika ima čvrsta obećanja i uvjerenja da će se s njim do kraja boriti za „treći entitet“, od istog onog Dodika kome prijeti potpuna izolacija od strane Međunarodne zajednice ( sa izuzetkom Rusije) od onog dijela svijeta za kojega se Čović izdaje da mu je najbliži. Očito je iz toga da je Dragan Čović obična marioneta u rukama Milorada Dodika, obična trula prangija sa kojom Dodik pokušava umlatiti tzv.političko Sarajevo.

NATO savez ili Dodikov ANTINATO savez

Kao što generalno u politici tempo političkih zbivanja namaće onaj ko istovremeno nameće goruće političke teme, tako i u savezu Dodik- Čović, Milorad Dodik je onaj ko diktira politički kurs, smjer i pravac u kojem savez treba da nastupa. Prisustvo vojnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine na obilježavanju Dana RS-a kojima komanduje Čovićev kadar samo je još jedan dokaz sluganstva Čovićeve politike Miloradu Dodiku. Ovaj put politika HDZ-a kao nikada ranije stavila se na raspolaganje Miloradu Dodiku u cilju rušenja države Bosne i Hercegovine. Dodik vjerovatno ulazeći u savez sa Čovićem nije mogao ni sanjati da će jednoga dana imati Čovićeve kadrove koji će svojim potezima na najdirektniji način dovoditi u pitanje ustavni poredak Bosne i Hercegovine. 

Trakavica koja se u posljednja dva dana vodi oko toga ko je izdao nalog za nelegalno učešće pripadnika Oružanih snaga u povodu obilježavanja neustavnog Dana RS-a, pri čemu se sva odgovornost nastoji prebaciti na zamjenika HDZ-ove ministrice posve je beznačajna. Ono što ostaje kao činjenica jeste da se hrvatska komponenta ( u ovom slučaju HDZ-ova) bezrezervno stavila na stranu još jednog ( možda do sada i najozbiljnijeg) pokušaja urušavanja države.  Rekacija NATO saveza i discipliniranje HDZ-ove ministrice dokaz je HDZ-ovog političkog slijepila. Njihovo vjerno služenje Miloradu Dodiku gura ih pravo u tabor onih koji se direktno protive članstvu Bosne i Hercegovine u NATO savezu. Bilo bi zanimljivo vidjeti šta zvanična politika Zagreba koja svoje vojnike šalje na „istočni front“ misli o Čovićevoj eksplicitinoj podršci antinato snagama u Bosni i Hercegovini.  Da li se to hrvatske vojne i političke strukture u Bosni i Hercegovini, unatoč volji političkog Zareba, bore protiv NATO-a u BiH. Sudeći po dosadašnjim Čovićevim potezima i potpunoj odanosti politici Milorada Dodika ne može se steći drugačiji dojam. 

Uostalom Milorad Dodik je danas kazao da je potrebno prekinuti sporazum o Oružanim snagama BiH i vratiti vojsku RS-a. Ne bi dakle trebalo čuditi da HDZ u skladu sa svojom dosadašnjom prododikovskom političkom linijom i inferiornom pozicijom u savezu koji imaju, podrži i ovaj Dodikov plan.

Podrška savezu Dodik-Čović

Svu mizeriju Čovičeve političke taktike koja navodno ima za cilj uspostavljanje „trećeg entieta“ ponajbolje pokazuje to što je navedeni sve svoje političke, medijske i intelektualno osiromašene kapacitete stavio u funkciju Dodikove secesionističke politike. Čitava Čovićeva bulumenta naprosto je opsjednuta političkim uspjesima koje Milorad Dodik postiže u razgradnji države. Takvo  razmišljanje po kojem podrška jačanju Dodikovih secesionističkih težnji automatski znači i bolju poziciju za formiranje „trećeg entiteta“, najbolji je pokazatelj koliko su navedeni daleko od ostvarenja svojih vlažnih snova. Upravo HDZ-ova otvorena podrška Dodiku umanjunje bilo kakve izglede da do toga doista i dođe, što je sa stanovišta svih onih koji se protive takvoj politici i više nego odlično. Stoga izričem ovdje ono što još nije izrečeno i podržavam savez Dodik- Čović jer upravo je taj savez najveća i najsigurnija garancija tome da do stvaranja „trećeg eniteta“ neće doći nikada. Podržavam tu idiotsku politiku „Hrvatske dodikove zajednice“ koja se ogolila u svome antidržavnom i antinato i antizapadnom djelovanju. 

Pa ipak sa HDZ-om bi u buduće trebalo komunicirati znatno drugačije nego što je to do sada bio slučaj. Imajući u vidu to da su sada otklonjene i posljednje sumnje da HDZ jednako poput Dodika radi na razbijanju države Bosne i Hercegovine, imajući u vidu to da HDZ u Federaciji Bosne i Hercegovine, traži tzv dogovor sa Bošnjacima, trebalo bi konačno u odnosu prema HDZ-u okrenuti ploču. Na šta mislim kada to kažem?  Dok HDZ istovremeno sa Dodikom radi na rušenju države, on u Federaciji traži izmjenu Izbornog zakona po kojem bi u Dom naroda Federacije u krajnjoj konsekvenci mogli biti delegirani samo legitimni zastupnici Dodikovih interesa; Imajući u vidu antidržavni karakter HDZ-ove politike, trebalo bi jasno i glasno poručiti da od toga nema ništa sve dok HDZ radi, upravo na rušenju države. Nema više trulih kompromisa i povlačenja pred agresivnom i izdajničkom HDZ-ovom politikom. Nema izmjene Izbornog zakona, a kamoli trećeg entiteta kojeg će im svakako podariti Milorad Dodik. Onaj ko od probosanskih snaga bude spreman da nešto poput toga potpiše, sve dok se HDZ prema državi odnosi na način na koji se odnosi, trebao bi znati da je potpisao vlastitu političku smrt.

Ko može da spasi HDZ

Poznato je da je najveća bošnjačka politička partija, nakon što je jučer u Banjaluci izveden svojevrsni državni udar a kome je kumovao HDZ, najvjerniji politički partner „Hrvatske dodikove zajednice“. Nebrojeno se puta pokazalo da bez jednih nema ni drugih i obrnuto, i samo su jedni drugima spas. Ono što je spas za HDZ i najveću bošnjačku političku partiju, to je ujedno i smrtna presuda Bosni i Hercegovini. Jučer je ova potonja partija izdala tek šturo saopštenje za javnost u kojem, rekoh bih uz određenu dozu ironije, traži da se „preispita raspad države Bosne i Hercegovine“, što je izgleda vrh njene sposobnosti i zalaganja za opstojnost države Bosne i Hercegovine. Da nam se ne bi desilo da ova iznesena poluironija uskoro i postane realnost nije dovoljno vjerovati da će ove pomenute partije propasti same od sebe, da će ih uništiti reformski procesi koje nevoljko provode, pri čemu svaki novi usvojeni zakon koji je predviđen provođenjem „britansko-njemačke“ inicijative  ponajmanje ide u prilog njima, jer režu grane na kojima sjede, potrebno je i više od toga.

Recimo, kada bi ove partije što bržim tempom provodile reforme, one bi, to je barem danas jasno, uskovitlale nemir u dušama svojih partijskih glasačkih mašinerija. Zato su pomenute reforme i upale u glib uskostranačkih interesa i sada stoje po strani. Ali na njima trebaju insistirati, još više od samih federalnih vlasti sve one političke snage koje nisu dio njih. Otpor sopstvenom reformskom kursu za kojeg se hvale da su ga zauzele na najbolji način će pokazati svu neiskrenost njihovih „dobrih namjera“.

Ali kao što rekoh, nije dovoljno samo inistirati na tome, na dosljednom provođenju Reformske agende odnosno njemačko-britanske inicijative. Ljevica, a uz nju i politički centar kako bi sačuvali državu od propasti i podjele pred sobom imaju zadatak da zbiju redove i prvom sljedećom prilikom na demokratski način pregaze one koji rade na rušenju države i one koji to mirno posmatraju.

Piše: Nihad Hebibović
 
 Stavovi izrečeni u ovom tekstu održavaju autorovo lično mišljenje ali ne nužno i stavove portala

(Vijesti.ba)