20.03.2016. / 20:12h Intervjui - Sead Đulić za TV1

Ako ne pobijedi mostarska opcija, neće ni BiH

Ako ne pobijedi mostarska opcija, neće ni BiH
Podjela ili urušavanje Mostara je podjela države, odnosno urušavanje BiH. Nikada, na neki prijedlog od rata do danas, nije bilo ovoliko protesta građana. Odjednom je progovorila građanska opcija, progovorio je bunt - ne damo Grad i nećemo ga dati! Svim legalnim sredstvima ćemo sigurno braniti i odbraniti, poručio je u Dnevniku TV1 Sead Đulić, direktor Mostarskog teatra mladih.

TV1: Gospodine Đulić, SDA i HDZ su otkazale sastanak na kojem je trebalo biti razgovarano u uređenju Mostara. Šta Vama govori taj potez?

ĐULIĆ: Nemaju rješenja, ne znaju šta će. Na ono što su ponudili kao probni balon, Grad je zapravo žestoko odgovorio. Prepali su se. Strah, panika... Sad nemaju kud. Naravno da je sad jedino rješenje odgoditi sastanak i pokušati nešto smisliti. Ako ostane isto, njima opet odgovara. Oni upravljaju Gradom na ovaj ili onaj način i krčme silne milione gradskog budžeta kako hoće, a nikom ne polažu račune. 

TV1: Vidjeli ste oba prijedloga. Kako komentarišete prijedlog HDZ-a?

ĐULIĆ: To je prijedlog koji je napravljen da bi HDZ bio apsolutni gospodar u Gradu i da može da radi šta hoće. Podizanjem kvota sa sadašnjih 15 na 17, uz one druge koji uvijek imaju na listi i Srbe i Bošnjake svoje, kako mi to kažemo. Te izborne jedinice su tako napravili da kada se uzmu rezultati sa prošlih izbora, onda je jasno da se sve namješteno da budu apsolutni gospodari u Gradu i ono što sada imaju - jednu premoć, ali uz silnu podršku SDA, da im ubuduće ne treba niko. To samo djeca i naivni ne vide.

TV1: Koji je motiv prijedloga koji je dala SDA?

ĐULIĆ: Da se osiguraju da ono gdje žive pretvore u svoju avliju i da suvereno vladaju na djeliću teritorije. Brojnima u tim strukturama je i ovo veliko, šta će njima cijeli Mostar... Puno je to, nisu navikli na toliko prostora. Njima je dovoljno, a tu će biti apsolutni gospodari. A što će narod biti u getu... Pa koga briga za narod...

TV1: Kako onda gledate na uporne tvrdnje SDA da se ne radi o podjeli?

ĐULIĆ: Oni sami sebe ili lažu ili demantuju. Ako će biti podjela po ratnoj liniji razdvajanja, ako će budžeti biti takvi kako se planira, ako će imati svoje načelnike, ako će se novac trošiti svako na svojoj teritoriji, onda je uloga Grada i gradske administracije protokolarna. Prema tome, jasno je gdje će biti moć - u dva etnička centra.

Postavlja se pitanje šta je sa onim građanima, i Hrvatima i Bošnjacima, koji žive na onoj "krivoj" strani. Je li to opet poziv na, kako su to nekada lijepo nazvali, humano preseljenje? Na kraju krajeva, u zapadnom dijelu grada, bar prema popisu, ako se ne varam, živi više od 8.000 Bošnjaka. Je li se to njih SDA odriče? Ili će ih pozvati da se presele na istok da učvrste etnički sastav u istočnom dijelu grada? 

Stvari su jasne - oni žele vlast na onoj teritoriji gdje su nekakva većina. Šta je sa građanima srpske nacionalnosti, šta je sa onima koji nisu ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci? Šta je sa nama građanima, koji jesmo pripadnici određenih konstitutivnih naroda, ali ne mislimo kao stado? Mislimo drugačije, hoćemo da živimo normalno, gradski. Hoćemo li mi imati izbornu jedinicu? Hoćemo li mi imati svoju teritoriju?

TV1: Kada je SDA izašla sa ovim prijedlogom, kazali su da se on bazira na odgovorima ankete koju su proveli među građanima Mostara. Znate li Vi kako je glasilo to anketno pitanje na koje se poziva SDA, tvrdeći da im je 17 hiljada Mostaraca dalo glas za rješenje koje nude?

ĐULIĆ: Ne znam kako je glasilo to pitanje, jer ga meni niko nije ponudio, niti sam ga vidio. Ako anketu pravite među svojim članovima, među svojim simpatizerima ili svojim glasačima i samo u jednom dijelu Grada, normalno je da dobijete takav odgovor. Ne mogu drugačije misliti, jer u nedavnoj televizijskoj emisiji predsjednik Gradskog odbora SDA je rekao da se boji otići do projektanta, koji je u jednoj od ulica u centru Grada, samo se nalazi u zapadnom dijelu Grada. Dakle, tamo nije bilo ankete, ako ne smije otići.

Meni je sumnjivo gdje su to oni vršili anketu. Znam da su neke druge stranke i organizacije vršile različite ankete po cijelom Gradu i da nije baš takvo mišljenje. Ljudi se groze od pomisli ne podjele. 

TV1: Upravo smo Vas to htjeli pitati. Kako je raspoloženje građana cijelog Mostara? Često se u medijima navodi da kada se dvoje ljudi u Mostaru potuku, potukli su se Bošnjak i Hrvat, a kada se potuku u Sarajevu, to su dvije alkoholizirane osobe. Kada se sukobe navijači Veleža i Zrinskog, onda su to Bošnjaci i Hrvati, a u Sarajevu su to Manijaci i Horde zla. Kako živi Mostar? Jesu li tako očite podjele kako se to želi prikazati u javnosti?

ĐULIĆ: Imam sreću da, po prirodi posla kojim se bavim, radim u cijelom Gradu, ne samo u Gradu, nego i u svemu onom što se podrazumijeva gradskom teritorijom, po selima, po školama, na Sveučilištu, na Univerzitetu, sa građanima. Nikada nemam niti sam imao bilo kakav problem, nikada me niko nije pitao ni ko sam ni šta sam, niti sam igdje vidio nekakav problem. Naravno, u svakom vremenu i u svakom gradu postoje mjesta gdje se sreću budale, ekstremisti... Šta će normalan čovjek tamo? Oni ne mogu biti mjera stvari. 

Značajna kritična masa građana Mostara, prvenstveno mladih, protiv su svih podjela, žele normalan život, normalan Grad, u kojem ćemo se u nekakvim razlikama, kojih mnogi nisu ni svjesni, ali su im nametnute, graditi neko drugo zajedništvo, graditi to kao ljepotu različitosti jer to može. Kada bi se građani pitali, bez političara, kada bismo se mi na nekom, uslovno rečeno, građanskom parlamentu našli dogovorili za sat vremena kakav Mostar hoćemo i kako ćemo izabrati ljude koji će nas predstavljati. 

Meni je sasvim svejedno hoće li moj gradonačelnik biti Hrvat, Srbin, Bošnjak, Rom, jevrej... Neka je gradonačlenik, jer mi danas nemamo gradonačelnika, bez obzira što postoji čovjek koji prima platu za tu funkciju. On nije gradonačelnik. Gradonačelnik u gradu kakav je Mostar, ako ne šeta gradom, ako ga nigdje nema, ako je naša dojučerašnja glavna ulica, koju zovemo Hirošima, jer je veća opasnost da ćete hodajući po toj ulici poginuti kao pješak od ruševina, nego na putu M-17. Mi nemamo gradonačelnika, a imamo budžet veći od Zenice i Tuzle. 

TV1: Vi ste upozoravali ranije da je i svađa dogovor kada su u pitanju SDA i HDZ. Potkrijepili ste to primjerom budžeta.

ĐULIĆ: Naravno. Oni se formalno svađaju. Kriv je gradonačelnik. Međutim, tamo postoji dogovor. Gradonačelnik predlaže budžet i donosi ga uz supotpis sa šefom finansija koji je Bošnjak. Ništa se ne može donijeti ako njih dvojica ne potpišu. Ako je to toliko loše za SDA, zašto nisu dali instrukciju čovjeku koji njih predstavlja da ne potpiše? To će biti totalna blokada Grada, ali valjda bi se onda nešto i desilo. Ne, nikada se nije desilo. Uvijek je napravljen supotpis.

Međutim, ako pogledate budžet po stavkama, kada se malo analizira, to je u fening izbalansirano - Bošnjaci, Hrvati, po institucijama, po organizacijama, po grobiljima, po ulicama. Sve je to fino upakovano, ali mi koji poznajemo teren, znamo da je to do u fening izbalansirano. Gdje će se koji prioriteti dati, stvar je te dvojice ljudi koji supotpisom odlučuju o tih 50, 60 ili ne znam koliko miliona našeg novca. 

TV1: SDA je imala pobjedu 2004.godine pa su glasali za Bešlića, zatim 2008. HDZ nije ispoštovao dogovor, mada je i tada SDA mogla sa SDP-om dogovoriti gradonačelnika. Može li se onda o statutu govoriti kao o luđačkoj košuli kako je nazivaju?

ĐULIĆ: Taj statut je nametnut i to zanimljivo. Visoki predstavnik je nametnuo statut jer je isto ovako bila situacija. Dugo se razgovaralo i nije se moglo naći rješenje. Bilo je nekih polurješenja, rješenja opozicije i onda je visoki predstavnik presjekao i nametnuo statut, za koji je sad Ustavni sud donio to što je donio. No, stalno su neki dogovori "ispod žita, u rukavicama", pa se onda to ispoštuje u Vijeću, ali se onda promijene čelni ljudi u strankama, oni koji su pregovarali i naravno, poslije svi zaborave, jer nema ništa na papiru, nema javno, nije u Vijeću dogovoreno - ovaj mandat je Hrvat gradonačelnik, pa naredni Bošnjak, pa onda Srbin ili već ne znam kako... Umjesto toga, dva čovjeka sjednu i nešto se dogovore. 

Što će nam parlamenti, predstavnička tijela, ako stranački lideri dogovaraju, a ovi u parlamentima na svim nivoima su samo mašina koja diže ruke? Zapravo, više se ne govori o parlamentima, nego o tome koliko imate ruku. To je sramotno i ne mogu da shvatim kako ti ljudi koji su od univerzitetskih profesora do drugih raznih zanimanja dovedu sebe u takvu poziciju zbog neke plate ili privilegija, da se odreknu svoje ličnosti i mišljenja, da se pretvore u marionete kojima neko povlači konce, a oni dižu ruke "za" ili "protiv". Tu je ključni problem.

TV1: Zna li se kakava je demografska struktura u Mostaru? Večernji list piše da je Hrvata tek 6 hiljada više od Bošnjaka.

ĐULIĆ: Ako govorimo o tim podacima, posljednji popis za koji znamo rezultate, oni kažu da je 34,8 posto Bošnjaka, odnosno tada muslimana, 33,8 posto Hrvata, 19 posto Srba, 10 posto Jugoslovena i 2,04 posto ostalih. Dakle, za jedan posto je bilo više Bošnjaka nego Hrvata. 

Rat je učinio svoje. Ogroman broj ljudi, što Srba, što Bošnjaka, je protjeran, otišao na razne načine... Znamo šta se dešavalo 1992. i 1993. godine. Brojni drugi su doseljavani. Ratni gradonačelnik zapadnog dijela Mostara Mijo Brajković je u jednom intervjuu rekao: "Ja sam doveo 18.000 Hrvata iz srednje Bosne". Ne znam da li je to tačno. To je njegova izjava i citiram ga. No, doveden je značajan broj ljudi. Naravno da se ta struktura poremetila.

Sada su procjene. Ono što je sigurno jeste da najviše nedostaje Srba. To je vjerovatno tačan podatak, da je pet, šest hiljada Srba od nekih 24,25 hiljada koliko je bilo prije rata. Ne samo da ih nema, nego su oni u HNK dovedeni na to da nisu ni konstitutivni narod, nego su ostali. Naš Ustav nije promijenjen. Opet HDZ i SDA ne mogu da se dogovore da se ta preambula Ustava u HNK promijeni. Srbi su u HNK građani, malo je reći, trećeg reda. 

Sad kada se razgovara o Mostaru, a njih niko ništa ne pita. Nema ih u razgovorima, kao što nema ni onih 10 posto koji nisu rekli da su konstitutivni narodi. Ti ljudi se nisu izgubili i nisu oni ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci, nego su nešto drugo, Mostarci. U bivšoj Jugoslaviji je u Mostaru bilo najviše nacionalno mješovitih brakova. Naravno da su se ta djeca i ti ljudi osjećali negdje drugačije. Oni dobrim dijelom i danas žive u Mostaru, a njih niko ništa ne pita, kao što ima i nas koji jesmo pripadnici po rođenju, po roditeljima, nekom od konstitutivnih naroda, ali ne mislimo kao što misle oni koji su sebi dali za pravo da govore u naše ime. Nismo ih mi ovlastili za to. 

TV1: Šta će biti sa Mostarom, hoće li ta mostarska opcija nadjačati podjele i dominaciju?

ĐULIĆ: Ako ne pobijedi mostarska opcija, uvjeren sam, neće pobijediti ni BiH. Podjela ili urušavanje Mostara je podjela države, odnosno urušavanje BiH. Jedina poruka svima koji dolaze sa strane treba biti: "Bježite, pustite nas, nemojte nam vi u Sarajevu, vi u Tuzli, Banjaluci, Širokom Brijegu ili bilo gdje drugo dolaziti u Mostar da nas učite kako se dole živi. Mi ćemo se lako dogovoriti, samo nas pustite". 

Kada oni koji su sada okupirali grad, što stalnim boravkom, što privremenim, kada ih pokušamo skloniti, a sklonićemo ih jer ove druge snage jačaju. Nikada, na neki prijedlog od rata do danas, nije ovoliko protesta građana bilo. Odjednom je progovorila građanska opcija, progovorio je bunt - ne damo Grad i nećemo ga dati! Svim legalnim sredstvima ćemo sigurno braniti i odbraniti. Ima nas dovoljno.

(Vijesti.ba / TV1)